Pošten, ali ne bez ljubavi.
Osjećajan, ali ne razdražljiv.
Revan, ali ne zajedljiv.
Otvoren, ali ne neoprezan.
Vjeran, ali ne krut.
Osvjedočen, ali ne fanatičan.
Prijazan, ali ne glup.
Nenasilan, ali ne bespomoćan.
Dosljedan, ali ne bezobziran.
Prodoran, ali ne preuzetan.
Duhovit, ali ne raspušten.
Jednostavan, ali ne plitak.
Sav u Bogu, ali ne izvan svijeta.
Bio neki siromašan i jednostavan čovjek. Uvečer, nakon zamornog rada, vraćao se kući slomljen i neraspoložen. Zavidno je promatrao ljude koji su se vozikali u automobilima ili sjedili u baru pijući pivo. „Njima je dobro“, gunđao je čovjek u tramvaju stisnut bez daha. „Oni ne znaju što znači trpjeti. Kad bi imali moj križ da ga moraju nositi!“
Bog je s mnogo razumijevanja i strpljenja slušao svakodnevne jadikovke siromašnog čovjeka.
I jedne večeri dočeka ga pri povratku kući.
-O to si ti, Gospodine! – reče čovjek iznenađen. – Nemoj me prekoravati. I sam znaš kako je težak križ koji si mi navalio na leđa.
Gospodin se blago nasmiješi:
- Dođi sa mnom. Dat ću ti mogućnost da izabereš drugi križ.
Čovjek se nenadano nađe u velikoj plavoj špilji. Arhitektura je odavala božanski izgled. Unutra je bilo naslagano mnogo križeva: malenih, velikih, obloženih biserjem, glatkih, hrapavih, teških, lakih…
- To su križevi koje ljudi nose. Odaberi slobodno koji želiš.
Čovjek radosno skine svoj križ i počne prebirati križeve.
Najprije je iskušao lagani križ, ali je bio poveći, neudoban za nošenje. Uze križ koji nosi biskup, ali je bio neobično opterećen odgovornošću i žrtvom. Pokuša staviti glatki križ, ali osjeti da ga silno žulja. Opazi i srebrni križ, ali osjeti samoću i napuštenost kad ga stavi na sebe. I tako ih iskuša sve, ali na svaki je imao prigovor.
Napokon, u zapećku pronađe jedan križ, prilično istrošen od duge uporabe. Učini mu se kao stvoren za njega. Stavi ga na leđa i klikne:
- Uzimam baš ovaj križ. Dobro mi pristaje!
A Gospodin mu uputi blagi pogled i toga časa čovjek prepozna križ: bio je to njegov vlastiti križ, koji je bio odložio ulazeći u špilju i koji je nosio čitava života.
Kad kleknem pred križem
Manji od zrna maka
I priznam Ti Bože
Da vjera je jaka
Al me kušnje ponekad pobjeđuju
Al još se nadam
Da pozvat ćeš me k sebi nekada
Jer davno si me već otkupio
I opet se borim napuklim srcem i mačem
Da Ti se svidim i kada plačem
Jer mi duša samo Tebi pripada
Al još se nadam
Da pozvat ćeš me k sebi nekada
Jer davno si me već otkupio
Ja nisam dostojan
Da Te primim pod ovaj krov
Al ipak, reci samo riječ
Da ova moja duša ozdravi
I da Te slijedim
I opet se borim napuklim srcem i mačem
Da Ti se svidim i kada plačem
Jer mi duša samo Tebi pripada
Al još se nadam
Da pozvat ćeš me k sebi nekada
Jer davno si me već otkupio
Ja nisam dostojan da Te primim pod ovaj krov
Al ipak, reci samo riječ
Da ova moja duša ozdravi
I da Te slijedim
Ljubo Vuković
Ako ne volite, kako ćete saznati zašto dišete?
Kako ćete saznati zašto vam je darovano živjeti?
Kako ćete saznati zašto su vam darovane oči? Ruke?
Zašto sunce nad vama izlazi?
I zašto noć vašemu srcu želi dati počinka?
Ako ne volite, što ćete sa svojim danima? Sa svojim snovima?
Čemu vam krv? Čemu znoj?
Ako ne volite, i smijeh i suze bit će vam suhi. Besplodni.
Od vaših tragova neće nastati putovi.
Ako ne volite, bit ćete nijemi. Gluhi. Beživotni.
Govorit ćete ispraznim riječima.
Slušat ćete ispraznošću u sebi.
I nijedna vas riječ neće moći dotaknuti.
Nijednu riječ nećete moći oživjeti.
Nećete razumjeti govor blizine. Govor dodira.
Nećete ući u svijet vama darovan. Vama povjeren.
Nećete zakoračiti u Zemlju ljubavi.
U Zemlju srodnosti.
Ako ne volite, bit ćete stranci kamo god pođete.
I u svojoj duši bit ćete stranci.
I sve divote nadomak vama i u vama ostat će vam zastrte.
Jer samo je ljubavlju moguće razumjeti svijet. Život.
Bog nam, svakim titrajem našeg bića, govori.
Da biste razumjeli, morate voljeti.
Da biste ikoga razumjeli, morate voljeti.
Bez ljubavi nije moguće nikoga susresti.
Bez ljubavi nije moguće ništa što ispunjava, raskriljuje dušu.
Stjepan Lice
Učenik je svaki dan postavljao isto pitanje: “Kako ću naći Boga?”
Svaki bi dan dobio isti tajanstven odgovor: “Preko želje.”
“Ali ja želim Boga svim svojim srcem, zar ne? Zašto ga onda nisam našao?”
Jednog se dana učitelj kupao u rijeci s učenicima. Gurnuo je čovjekovu glavu pod vodu i tamo je držao dok se siromah čovjek očajno borio da se oslobodi.
Sljedećeg dana učitelj je započeo razgovor: “Zašto si se onako borio dok sam držao tvoju glavu pod vodom?”
“Jer sam očajno tražio zrak.”
“Kad ti bude dana milost da tako čezneš za Bogom kao što si čeznuo za zrakom, ti ćeš ga naći.”
Anthony de Mello
A jedan mladić reče: Govori nam o Prijateljstvu.
I on odvrati govoreći:
Vaš je prijatelj zadovoljenje vaših potreba.
On je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju, a žanjete sa zahvalnošću.
On je vaša trpeza i vaše ognjište.
Jer, dolazite k njemu gladni, i ištete od njega spokoja.
Kad vaš prijatelj iznosi svoje mišljenje, ne bojite se reći »ne«, niti se suzdržavate od »da«.
I kad on šuti, vaše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce;
Jer, bez riječi, u prijateljstvu, sve se misli, sve čežnje, sva iščekivanja rađaju i dijele s radošću koja se ne izvikuje.
Kad se opraštate s prijateljem, ne žalostite se;
Jer, što najviše volite u njemu, može biti razgovjetnije kad je odsutan, kao što je planina planinaru razgovjetnija iz doline.
I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe osim produbljivanja duha.
Jer, ljubav koja traži išta drugo do očitovanja vlastite tajne nije ljubav nego bačena mreža: hvata samo što je beskorisno.
I neka vaše najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.
Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme?
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
Jer, njegovo je da vam ispuni potrebu, a ne prazninu;
I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha, i diobe radosti.
Jer, u svježini sitnica srce nalazi svoje jutro i okrepljuje se.
Preuzeto iz Halil Džubran: Prorok
A žena, koja stajaše s čedom na prsima reče: Govori nam o Djeci.
I on reče:
Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona imaju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima.
Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću;
Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.
Preuzeto iz Halil Džubran: Prorok