Zašto miču Isusa iz Božića?

Kada šećem gradom i promatram tu božićnu idilu svjetlucanja, razmišljam: gdje je Isus u svemu tome? Promatram izloge koji vrve lampicama, lutkama bradatih djedova s crvenim cuflek kapicama, sobovima i saonicama i pitam se: Gdje je tu Isus? Svi pjevaju Božić je, Božić dolazi, Zvončići, zvončići, a opet nigdje Isusa. Posvuda neki anđeli, neke anđeoske karte, neke poruke anđela, a opet nigdje Isusa. Pitam se onda: Kakav je to Božić? Kakav je to mali Bog? Koja je poruka Božića? Zar se Isus rodio da bi imali super akcije po trgovačkim centrima? Ili se rodio da bi izlozi dućana bili nakićeni? Zar se rodio u svjetlucanju lampica ili u zamračenosti spilje? Gdje je onda taj Isus u tom mojem Gradu? Zar se Bog doista toliko ponizio i učinio takav paradoks svojim Utjelovljenjem da bismo mi sada pomoću tog događaja sve komercijalizirali i zapravo govoreći o Božiću sam Božić u svojoj biti poništili. O čovječe, koliko si daleko otišao da ti je domet na svjetskoj razini neko Božićno pomilovanje ne znam čega sve ne i ukrašavanje drvaca a čovjek pored tebe u tom istom Božiću od hladnoće i gladi umire. O čovječe, gdje si skrenuo kada ti je vrhunac proslave Božića staviti jelenje rogove sebi ili svome psu na glavu a toliki ljudi o svome životu u to božićno vrijeme strahuju za vlastiti život. Kako se uopće može slaviti Božić bez Isusa? Pa Božić nije svečani ručak ili kićenje bora, već je Božić dolazak maloga Isusa u naš dom. Kako se netko uopće usudio od Božića odvojiti Isusa, učiniti čak razdvojene jasle u kojima se rodio od njega samoga, pa je važnije brojiti ovčice oko jaslica i igrati se s pastirima nego li pozdraviti Kralja svih kraljeva koji se upravo rodio i želi se roditi u našim srcima.Shvatimo više da Isusu nisu potrebni popusti u dućanima, niti posebno uređen blagdanski stol, već Isus treba samo jednu stvar da bi se rodio u  nama. Isus treba naše srce. Isus želi da u svome srcu napravimo jasle u kojima će se on moći roditi. Isus ne traži nešto posebno nego mu je dovoljna i gruba slama u kojoj će ležati, čime nam želi reći da se i u našim slabostima, nesavršenostima, ljudskostima, on može nastaniti. Samo mu moramo otvoriti svoje srce i dostojno ga urediti, očistiti, ali ne nešto posebno, mekim baršunom, nego onime što mi jesmo. To je Isusu dovoljno. Stoga ne brini toliko o uređenju vanjštine, stola, bora ili vlastitog ormara, već brini o uređenju svoga srca, da kroz ovo vrijeme Došašća nakupiš dovoljno slame dobrih dijela u svome srcu od koje će biti oblikovane jasle za rođenje Maloga Boga u tebi. E to ti je Božić i priprava za Božić kroz Advent. Zato otvori oči, budan budi i bdij jer Gospodin tvoj baš tebi ovaj Božić želi doći. Pa neka ti bude blagoslovljeno ovo vrijeme Došašća.

fra Mate Bašić

Obećana Djevica


Tko li je nebeska Djevica ta,
U jasno sunce obučena.
Mjesec joj sjajni pod nogama,
kruna zvijezda u kosi sja.

Tko li je nevini rajski taj cvijet,
što mu se divi sad čitav svijet.
Nebo i zemlja klanjaju se,
ispred lica Djevice te.

Majkom će postati Djeteta tog,
u kojem će se objavit Bog.
Milosti puna zato je sva,
nema u njoj grijeha ni zla.

Božji gle anđeo silazi k njoj,
neka mi bude po riječi toj.
Gospodnje evo službenice,
Bogu svome darujem sve.

Svako stvorenje i svemir sav zna,
Djevica to je obećana.
Blistava zora što zove dan,
puka svoga čežnja i san.

Molitva Ocu

Oče nebeski, hvala ti što si me stvorio tako da se na mom licu ocrtava tvoja ljubav i tvoja stvoriteljska mudrost.
Htio si da ti budem blizak, da budem tvoja slika.

Mene, nevrijednu lozu na presvetom trsu čistiš svojom dobrostivom i pažljivom rukom vječnoga vinogradara tako da osjetim do u dubinu kako si moj stvoritelj, ne samo u davnim počecima, nego i danas.
Očisti me da mognem donositi plod koji ostaje!

Otvori moje oči da s poštovanjem motrim i prepoznajem spasiteljska djela tvojega Sina, da s ljubavlju otkrivam crte njegova lica i tada ću vidjeti tebe.

Hvala ti, vječni Bože, što si mi podario tu silnu moć da budem tvoje dijete.

Zahvaljujem ti na tolikoj privrženosti i solidarnosti, i s pouzdanjem i pripravnim srcem povjeravam danas u tvoje očinske ruke svoju dušu i svoje tijelo, svoj život i sve što jesam. Amen.

p. Niko Bilić, SJ

O hostijo sveta

O hostijo sveta o hostijo živa

koja tajanstvenog Boga Gospoda skrivaš

Oprosti što slabo te poznajem, oprosti što često ne vjerujem

da ti si ono tijelo od kojeg živim ja.

O Isuse dobri otvori mi oči

Na svjetlo me postavi i otjeraj noći

Jer zbog njih dobro ne vidim ja ocean tvoga milosrđa

ni onu silnu ljubav što život mi daruje

Od mojih rana ti me spasi u duši boli sve ugasi

Ja duhu tvome sad se predajem da me izlijeći zauvijek

i ove zloće ružni plamen pretvori sad u tvrdi kamen

I uzmi svaku vlast joj nada mnom da mogu biti sa tobom

Blagoslov

Blagoslovio te blagi i dobri Bog!
Ispunio te svojom snagom
da lako možeš nositi životno breme.

Pratio te na svim putovima tvojim,
da pouzdano možeš gledati u budućnost.

Blagoslovio tvoj rad i tvoje napore
koji ti donose radost i zadovoljstvo.

Okružio te ljudima koji su ti bliski i koji te vole,
koji te prihvaćaju onakvim kakav jesi.

Podario ti dar skromnosti
da nijedno odricanje ne smatraš gubitkom.

Dao ti snagu da ostaviš ono
što nisi kadar čvrsto držati.

Podario ti budno srce
koje prepoznaje tragove sadašnjosti,
otvorene oči koje vide,
otvorene uši koje čuju i tihe glasove,
otvorene nosnice koje osjećaju i dah života,
budni smisao za otkrivanje novoga
i očuvanje staroga da ne postane dosadno,
nježne ruke koje daju sigurnost,
snažne ruke koje pružaju zaštitu,
čvrste noge koje mogu daleko stići.

Tako te blagoslovio i sačuvao Gospodin,
tvoj Bog,
da uvijek ostaneš ono što već jesi:
Njegova slika.

Obasuo te svojom ljubavi
i darovao ti mir i spasenje.

Gospode, trebam te

 

Evo me, priznajem, klanjam se, predajem

Bez Tebe, gubim se, Ti si taj što vodi me

Gospode, ja tako trebam, Tebe svakog trena

Zaštiti me, opravdaj me, o kako Te trebam

Kad grijeh je jak, Ti jači si, prebivam u milosti

U Tebi sam oslobođen, Isus Krist u meni je

Neka pjesma dopre do Tebe, kad u kušnji borim se

Kada sam ne mogu stajati, Ti me nosi, Isuse

 

Tekst i glazba: Matt Maher, Christy Nockels, Daniel Carson, Jesse Reeves, Kristian Stanfill
Small Stone Media Music Publishing
Prepjev: Romana Bilaver i Petar Buljan
Aranžman: Grgur Sesar
Klavijature: Tino Krvavica i Grgur Sesar
Akustične i električne gitare: Petar Buljan
Bas gitara: Grgur Sesar
Lead vokal: Petar Buljan
Back vokali: slavljenički tim Božje pobjede
Mix&Editing: Grgur Sesar
Mastering: Igor Ivanović
Studio "Nova Eva" 2016.
Dijelovi pjesme snimani na otvorenom susretu "Božje pobjede".
Lyrics video:
Režija / montaža: Nera i Luka Marušić
Produkcija: "Božja pobjeda", 2016.

Molitva s Kristom u pustinji

Kad mi dušu i srce obuzme pustoš, kad me pustinja u žilama svom žestinom pritisne, kad mi užareni dani i ledene noći postanu preteški – neizdrživi, pokaži mi da me ti nisi napustio.
Učini li mi se sav moj život kao pijesak koji propada između mojih prstiju i u meni živi glad, glad sve veća i veća, podsjeti me na svoju svetu strpljivost.

Koliko je puta samo u mojim ušima zazvonila napasnička riječ: “Ja ću te nahraniti! Na meni gradi svoju važnost i svoje poštovanje! Mojom moći vladaj nad drugima, iskoristi ih da ti služe, da meni služe.”

Smirit ću se sada u tihom času, a ti, Gospodine, probudi u meni sveto sjećanje na božanske riječi koje si mi rekao. Tebi je važno od čega živim. Ti mi darivaš moj život kao prvi i najveći dar za mene. Ti me zoveš da se klanjam samo tebi u duhu i istini.
Gospodine, ti si živa Božja riječ. Brani me od napasti i i laži! Daj mi da pravim imenom nazivam stvari u sebi i oko sebe. Daj mi da opet čujem da pripadam tebi i da si svoj život dao za mene. Moja je vrijednost i veličina u tvojoj ljubavi, u tvome srcu, Bože moj. Amen.

p. Niko Bilić, SJ