Mogu li i ja danas postati svet?

Pitam se, Gospode, mogu li i ja danas postati svet? Imaš li jedno mjesto za mene u takvom društvu? Makar i ono najmanje, bit će mi dovoljno! Makar i ono zabačeno, bit će mi dovoljno blizu! Makar bilo samo u sjeni, bit će to dovoljno svjetla za moje oči! O, znam da nisam dostojan takve blizine ni društva, ali tješi me misao na Tebe! Tebe koji si Ljubav! Tebe koji si Milosrđe! Unatoč svemu tome pitam se hoćeš li naći mjesto za mene?

Neću praviti buku niti ću raditi paniku. Stisnut ću se negdje gdje me nitko vidjeti neće i jednostavno biti. Biti u Tvojoj prisutnosti. Za mene će i to biti dovoljno da vječno budem zahvalan što si i na mene pogledao i na mene mislio kad si nebo otvorio. Ako bude potrebno i čekati, Gospode, čekat ću! Zadnji u redu ću biti! Nek svi budu ispred mene jer tako i priliči! Čak i mrvice s Tvoga stola će biti dovoljne da utaže ovu glad za Tobom koja, čini se, nikada neće proći. Pitam se, Gospode, kako ja danas mogu postati svet? Samome sebi sam navalio tolike terete koji mi pogled odvraćaju od Tebe – moje jedine čežnje i jedinog mog stremljenja. Kojim putem trebam krenuti kako bih Tebi na licu pronašao osmijeh kada me pogledaš? Kuda upraviti snagu mojih ruku da bih se na kraju pronašao u Tvojim rukama? U Tvome zagrljaju, Gospode! Koje riječi i kome danas izgovoriti kako bih jednom čuo one dugo čekane riječi: Slugo dobri i vjerni, uđi u radost gospodara svoga! O, da mi je boraviti uvijek u Tvom šatoru!

Čežnja moja ide i onkraj mojih obzora i zaustavlja se na Tebi! Tamo putuju sva moja stremljenja. Samo tu duša će pronaći mir i otpočinuti u Tebi! Hoćeš li me primiti ovakvoga? Ti spremaš gozbu dostojnu kraljeva a ja prilazim kao priprosti čovjek i nadam se mrvicama. Ne želim gozbu! Ta, dovoljno mi je malo! Sama blizina je dovoljna da zadovolji sve moje potrebe! Kao prosjak dolazim među kraljeve. Hoće li biti mjesta? Bit će dovoljno neko ubogo sklonište – poput onog u Betlehemu gdje si Ti došao među nas. Poput onog gdje je čovjek prvi put primio u naručje i zagrlio svoga Boga. I to će mi biti dovoljno! Hoćeš li me primiti?

Pitam se, Gospode, mogu li i ja danas biti svet? Bit ću samo najamnik ako treba, samo da Ti budem blizu! Žeđam za Tobom kao što si Ti žeđao za mnom kada si na križu rekao da si žedan. Znam da me razumiješ! O, ako se Tebi mili moja blizina kao što se meni mili Tvoja blizina, pronađi neki kutak za mene!

Pitam se…­ Ta, veliko je nebo! Pitam se samo hoću li pronaći svoje mjesto negdje u Tvome Gradu jednom kada me pozoveš da se zauvijek susretnemo?

fra Nikola Jurišić

I ti možeš biti svet. To ti je životni poziv i zadatak!

Molitva Presvetom Srcu Isusovu

Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra, ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te, ja Te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam ovo siromašno srce, učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama.
Daj o dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima. Udijeli mi zdravlje duše i tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti. Amen!

Prizivanje blagoslova

Neka
Tvoj mir
siđe na nas

Neka
Tvoj mir
ispuni naša srca

Neka nas
Tvoj mir
učini nemirnima

Neka nas
Tvoj mir
ispuni čežnjom

Neka nas
Tvoj mir
odvaži za tminu

Neka nas
Tvoj mir
obraduje životom

Neka nas
Tvoj mir
pouči u vjernosti

Neka nas
Tvoj mir
ispuni traganjem

Neka
Tvoj mir
bude odgovor na moja pitanja

Neka
Tvoj mir
bude s nama

Andrea Schwarz

Zašto miču Isusa iz Božića?

Kada šećem gradom i promatram tu božićnu idilu svjetlucanja, razmišljam: gdje je Isus u svemu tome? Promatram izloge koji vrve lampicama, lutkama bradatih djedova s crvenim cuflek kapicama, sobovima i saonicama i pitam se: Gdje je tu Isus? Svi pjevaju Božić je, Božić dolazi, Zvončići, zvončići, a opet nigdje Isusa. Posvuda neki anđeli, neke anđeoske karte, neke poruke anđela, a opet nigdje Isusa. Pitam se onda: Kakav je to Božić? Kakav je to mali Bog? Koja je poruka Božića? Zar se Isus rodio da bi imali super akcije po trgovačkim centrima? Ili se rodio da bi izlozi dućana bili nakićeni? Zar se rodio u svjetlucanju lampica ili u zamračenosti spilje? Gdje je onda taj Isus u tom mojem Gradu? Zar se Bog doista toliko ponizio i učinio takav paradoks svojim Utjelovljenjem da bismo mi sada pomoću tog događaja sve komercijalizirali i zapravo govoreći o Božiću sam Božić u svojoj biti poništili. O čovječe, koliko si daleko otišao da ti je domet na svjetskoj razini neko Božićno pomilovanje ne znam čega sve ne i ukrašavanje drvaca a čovjek pored tebe u tom istom Božiću od hladnoće i gladi umire. O čovječe, gdje si skrenuo kada ti je vrhunac proslave Božića staviti jelenje rogove sebi ili svome psu na glavu a toliki ljudi o svome životu u to božićno vrijeme strahuju za vlastiti život. Kako se uopće može slaviti Božić bez Isusa? Pa Božić nije svečani ručak ili kićenje bora, već je Božić dolazak maloga Isusa u naš dom. Kako se netko uopće usudio od Božića odvojiti Isusa, učiniti čak razdvojene jasle u kojima se rodio od njega samoga, pa je važnije brojiti ovčice oko jaslica i igrati se s pastirima nego li pozdraviti Kralja svih kraljeva koji se upravo rodio i želi se roditi u našim srcima.Shvatimo više da Isusu nisu potrebni popusti u dućanima, niti posebno uređen blagdanski stol, već Isus treba samo jednu stvar da bi se rodio u  nama. Isus treba naše srce. Isus želi da u svome srcu napravimo jasle u kojima će se on moći roditi. Isus ne traži nešto posebno nego mu je dovoljna i gruba slama u kojoj će ležati, čime nam želi reći da se i u našim slabostima, nesavršenostima, ljudskostima, on može nastaniti. Samo mu moramo otvoriti svoje srce i dostojno ga urediti, očistiti, ali ne nešto posebno, mekim baršunom, nego onime što mi jesmo. To je Isusu dovoljno. Stoga ne brini toliko o uređenju vanjštine, stola, bora ili vlastitog ormara, već brini o uređenju svoga srca, da kroz ovo vrijeme Došašća nakupiš dovoljno slame dobrih dijela u svome srcu od koje će biti oblikovane jasle za rođenje Maloga Boga u tebi. E to ti je Božić i priprava za Božić kroz Advent. Zato otvori oči, budan budi i bdij jer Gospodin tvoj baš tebi ovaj Božić želi doći. Pa neka ti bude blagoslovljeno ovo vrijeme Došašća.

fra Mate Bašić

Obećana Djevica


Tko li je nebeska Djevica ta,
U jasno sunce obučena.
Mjesec joj sjajni pod nogama,
kruna zvijezda u kosi sja.

Tko li je nevini rajski taj cvijet,
što mu se divi sad čitav svijet.
Nebo i zemlja klanjaju se,
ispred lica Djevice te.

Majkom će postati Djeteta tog,
u kojem će se objavit Bog.
Milosti puna zato je sva,
nema u njoj grijeha ni zla.

Božji gle anđeo silazi k njoj,
neka mi bude po riječi toj.
Gospodnje evo službenice,
Bogu svome darujem sve.

Svako stvorenje i svemir sav zna,
Djevica to je obećana.
Blistava zora što zove dan,
puka svoga čežnja i san.

Molitva Ocu

Oče nebeski, hvala ti što si me stvorio tako da se na mom licu ocrtava tvoja ljubav i tvoja stvoriteljska mudrost.
Htio si da ti budem blizak, da budem tvoja slika.

Mene, nevrijednu lozu na presvetom trsu čistiš svojom dobrostivom i pažljivom rukom vječnoga vinogradara tako da osjetim do u dubinu kako si moj stvoritelj, ne samo u davnim počecima, nego i danas.
Očisti me da mognem donositi plod koji ostaje!

Otvori moje oči da s poštovanjem motrim i prepoznajem spasiteljska djela tvojega Sina, da s ljubavlju otkrivam crte njegova lica i tada ću vidjeti tebe.

Hvala ti, vječni Bože, što si mi podario tu silnu moć da budem tvoje dijete.

Zahvaljujem ti na tolikoj privrženosti i solidarnosti, i s pouzdanjem i pripravnim srcem povjeravam danas u tvoje očinske ruke svoju dušu i svoje tijelo, svoj život i sve što jesam. Amen.

p. Niko Bilić, SJ

O hostijo sveta

O hostijo sveta o hostijo živa

koja tajanstvenog Boga Gospoda skrivaš

Oprosti što slabo te poznajem, oprosti što često ne vjerujem

da ti si ono tijelo od kojeg živim ja.

O Isuse dobri otvori mi oči

Na svjetlo me postavi i otjeraj noći

Jer zbog njih dobro ne vidim ja ocean tvoga milosrđa

ni onu silnu ljubav što život mi daruje

Od mojih rana ti me spasi u duši boli sve ugasi

Ja duhu tvome sad se predajem da me izlijeći zauvijek

i ove zloće ružni plamen pretvori sad u tvrdi kamen

I uzmi svaku vlast joj nada mnom da mogu biti sa tobom