Arhiva kategorije: Duhovne misli

Mogu li i ja danas postati svet?

Pitam se, Gospode, mogu li i ja danas postati svet? Imaš li jedno mjesto za mene u takvom društvu? Makar i ono najmanje, bit će mi dovoljno! Makar i ono zabačeno, bit će mi dovoljno blizu! Makar bilo samo u sjeni, bit će to dovoljno svjetla za moje oči! O, znam da nisam dostojan takve blizine ni društva, ali tješi me misao na Tebe! Tebe koji si Ljubav! Tebe koji si Milosrđe! Unatoč svemu tome pitam se hoćeš li naći mjesto za mene?

Neću praviti buku niti ću raditi paniku. Stisnut ću se negdje gdje me nitko vidjeti neće i jednostavno biti. Biti u Tvojoj prisutnosti. Za mene će i to biti dovoljno da vječno budem zahvalan što si i na mene pogledao i na mene mislio kad si nebo otvorio. Ako bude potrebno i čekati, Gospode, čekat ću! Zadnji u redu ću biti! Nek svi budu ispred mene jer tako i priliči! Čak i mrvice s Tvoga stola će biti dovoljne da utaže ovu glad za Tobom koja, čini se, nikada neće proći. Pitam se, Gospode, kako ja danas mogu postati svet? Samome sebi sam navalio tolike terete koji mi pogled odvraćaju od Tebe – moje jedine čežnje i jedinog mog stremljenja. Kojim putem trebam krenuti kako bih Tebi na licu pronašao osmijeh kada me pogledaš? Kuda upraviti snagu mojih ruku da bih se na kraju pronašao u Tvojim rukama? U Tvome zagrljaju, Gospode! Koje riječi i kome danas izgovoriti kako bih jednom čuo one dugo čekane riječi: Slugo dobri i vjerni, uđi u radost gospodara svoga! O, da mi je boraviti uvijek u Tvom šatoru!

Čežnja moja ide i onkraj mojih obzora i zaustavlja se na Tebi! Tamo putuju sva moja stremljenja. Samo tu duša će pronaći mir i otpočinuti u Tebi! Hoćeš li me primiti ovakvoga? Ti spremaš gozbu dostojnu kraljeva a ja prilazim kao priprosti čovjek i nadam se mrvicama. Ne želim gozbu! Ta, dovoljno mi je malo! Sama blizina je dovoljna da zadovolji sve moje potrebe! Kao prosjak dolazim među kraljeve. Hoće li biti mjesta? Bit će dovoljno neko ubogo sklonište – poput onog u Betlehemu gdje si Ti došao među nas. Poput onog gdje je čovjek prvi put primio u naručje i zagrlio svoga Boga. I to će mi biti dovoljno! Hoćeš li me primiti?

Pitam se, Gospode, mogu li i ja danas biti svet? Bit ću samo najamnik ako treba, samo da Ti budem blizu! Žeđam za Tobom kao što si Ti žeđao za mnom kada si na križu rekao da si žedan. Znam da me razumiješ! O, ako se Tebi mili moja blizina kao što se meni mili Tvoja blizina, pronađi neki kutak za mene!

Pitam se…­ Ta, veliko je nebo! Pitam se samo hoću li pronaći svoje mjesto negdje u Tvome Gradu jednom kada me pozoveš da se zauvijek susretnemo?

fra Nikola Jurišić

I ti možeš biti svet. To ti je životni poziv i zadatak!

Zašto miču Isusa iz Božića?

Kada šećem gradom i promatram tu božićnu idilu svjetlucanja, razmišljam: gdje je Isus u svemu tome? Promatram izloge koji vrve lampicama, lutkama bradatih djedova s crvenim cuflek kapicama, sobovima i saonicama i pitam se: Gdje je tu Isus? Svi pjevaju Božić je, Božić dolazi, Zvončići, zvončići, a opet nigdje Isusa. Posvuda neki anđeli, neke anđeoske karte, neke poruke anđela, a opet nigdje Isusa. Pitam se onda: Kakav je to Božić? Kakav je to mali Bog? Koja je poruka Božića? Zar se Isus rodio da bi imali super akcije po trgovačkim centrima? Ili se rodio da bi izlozi dućana bili nakićeni? Zar se rodio u svjetlucanju lampica ili u zamračenosti spilje? Gdje je onda taj Isus u tom mojem Gradu? Zar se Bog doista toliko ponizio i učinio takav paradoks svojim Utjelovljenjem da bismo mi sada pomoću tog događaja sve komercijalizirali i zapravo govoreći o Božiću sam Božić u svojoj biti poništili. O čovječe, koliko si daleko otišao da ti je domet na svjetskoj razini neko Božićno pomilovanje ne znam čega sve ne i ukrašavanje drvaca a čovjek pored tebe u tom istom Božiću od hladnoće i gladi umire. O čovječe, gdje si skrenuo kada ti je vrhunac proslave Božića staviti jelenje rogove sebi ili svome psu na glavu a toliki ljudi o svome životu u to božićno vrijeme strahuju za vlastiti život. Kako se uopće može slaviti Božić bez Isusa? Pa Božić nije svečani ručak ili kićenje bora, već je Božić dolazak maloga Isusa u naš dom. Kako se netko uopće usudio od Božića odvojiti Isusa, učiniti čak razdvojene jasle u kojima se rodio od njega samoga, pa je važnije brojiti ovčice oko jaslica i igrati se s pastirima nego li pozdraviti Kralja svih kraljeva koji se upravo rodio i želi se roditi u našim srcima.Shvatimo više da Isusu nisu potrebni popusti u dućanima, niti posebno uređen blagdanski stol, već Isus treba samo jednu stvar da bi se rodio u  nama. Isus treba naše srce. Isus želi da u svome srcu napravimo jasle u kojima će se on moći roditi. Isus ne traži nešto posebno nego mu je dovoljna i gruba slama u kojoj će ležati, čime nam želi reći da se i u našim slabostima, nesavršenostima, ljudskostima, on može nastaniti. Samo mu moramo otvoriti svoje srce i dostojno ga urediti, očistiti, ali ne nešto posebno, mekim baršunom, nego onime što mi jesmo. To je Isusu dovoljno. Stoga ne brini toliko o uređenju vanjštine, stola, bora ili vlastitog ormara, već brini o uređenju svoga srca, da kroz ovo vrijeme Došašća nakupiš dovoljno slame dobrih dijela u svome srcu od koje će biti oblikovane jasle za rođenje Maloga Boga u tebi. E to ti je Božić i priprava za Božić kroz Advent. Zato otvori oči, budan budi i bdij jer Gospodin tvoj baš tebi ovaj Božić želi doći. Pa neka ti bude blagoslovljeno ovo vrijeme Došašća.

fra Mate Bašić

Gospode, trebam te

 

Evo me, priznajem, klanjam se, predajem

Bez Tebe, gubim se, Ti si taj što vodi me

Gospode, ja tako trebam, Tebe svakog trena

Zaštiti me, opravdaj me, o kako Te trebam

Kad grijeh je jak, Ti jači si, prebivam u milosti

U Tebi sam oslobođen, Isus Krist u meni je

Neka pjesma dopre do Tebe, kad u kušnji borim se

Kada sam ne mogu stajati, Ti me nosi, Isuse

 

Tekst i glazba: Matt Maher, Christy Nockels, Daniel Carson, Jesse Reeves, Kristian Stanfill
Small Stone Media Music Publishing
Prepjev: Romana Bilaver i Petar Buljan
Aranžman: Grgur Sesar
Klavijature: Tino Krvavica i Grgur Sesar
Akustične i električne gitare: Petar Buljan
Bas gitara: Grgur Sesar
Lead vokal: Petar Buljan
Back vokali: slavljenički tim Božje pobjede
Mix&Editing: Grgur Sesar
Mastering: Igor Ivanović
Studio "Nova Eva" 2016.
Dijelovi pjesme snimani na otvorenom susretu "Božje pobjede".
Lyrics video:
Režija / montaža: Nera i Luka Marušić
Produkcija: "Božja pobjeda", 2016.

Bezumno je…

Mrziti sve ruže
jer si se ogrebao na jedan trn…

Odustati od svojih snova
jer se jedan nije ostvario…

Izgubiti nadu u molitve
jer jedna nije uslišana…

Odustati od svojih napora
jer je jedan bio uzaludan…

Okriviti sve prijatelje
jer te jedan iznevjerio…

Ne vjerovati u ljubav
jer ti je netko bio nevjeran
ili ti nije uzvratio ljubav…

Odbaciti svaku mogućnost da budeš sretan,
jer nisi uspio u prvom pokušaju….

Nadam se da se na svom putu
ne predaješ tom bezumlju

Zapamti da se uvijek …

Može pojaviti druga šansa

Novi prijatelj

Nova ljubav

Obnoviti snagu

Budi uporan
Traži sreću u svakom danu

Siguran put k neuspjehu je – odustati!
Često budući uspjesi dolaze preko sadašnjih promašaja – nastavi se truditi!

Bog te blagoslovio.

O svetosti

 

Budite sveti.
Ne kažem da budete savršeni, nego samo da budete sveti.
Da svjetlošću, koju ste baštinili, svijetlite i kada ste tamni i kada ste svijetli.
Da se postojano odlučujete za svjetlo kao što je svjetlo odvijeka opredijeljeno za svako biće.

Budite uvijek određeni jednim imenom.
Neka vam ono bude dovoljno.
Neka svakome bude slobodno da vas prepozna u tom imenu.
I vi sami sebe uvijek iznova otkrivajte i darivajte u njemu.

Ne odvajajte se ni od bića ni od sati ni od stopa s kojima vam je dijeliti život.
Ne odvajajte se ni od koga ni od čega kako biste postigli svetost, da se ne odvojite od sebe i od onoga koji vas je uputio.
Kao što oblaci, zakrivajući mnoge zvijezde, omogućuju nekima da određenije svijetle, tako i vi svijetlite.
Svijetlite pogotovo onima koji su izgubili i posljednju zvijezdu, koji su i svoju posljednju prodali u bescjenje.

Nemojte se truditi da se vaša svetost očituje pred drugima ni pred vama samima.
Onaj od koga svetost izlazi i komu se vraća poznaje vaša srca, i nemojte nastojati da se pred njim očituje vaša svetost.
Budite sveti radi ljubavi, radi pravednosti, jer je pravedno da svima i za sve uzvraćate svetošću.

Budite sveti, ali neka vaša svetost bude blaga prema svakome. Blagost je, naime, najviša zahtjevnost. Bez blagosti mudrost ne poučava, istina ne prosvjetljuje, ljubav ne okrepljuje.

Bez blagosti ni svetost nije sveta.
Svetošću sve spašavate od bezimenosti, svetošću i ljubav imenujete.

Stjepan Lice

Uskrslome

“Krv sa vodom se miješa,
u ove Svete dane,
i šiklji s probodenog boka,
da nama opere rane.

Svijetlost ubire tamu,
radost ublažava boli,
a Tebi Uskrsli Kriste,
svako se rado moli.

Odnesi Božji Sine,
sve terete i grijehe,
da vidimo bar jednom,
Galilejske cvjetne lijehe!”

Željka

On uskrsnu kako reče…

On uskrsnu kako reče
Iz trodnevnog groba svoga;
Na utjehu, na veselje
Čovječanstva žalostnoga.

On uskrsnu kako reče
Da nam griešne duše spasi;
Alleluja, alleluja
Veseli se čuju glasi!

On uskrsnu kako reče
Iz svog groba, svojom moći;
A kršćanstvu sunce grane
Iza duge, tavne noći.

Spomen tvoga uskrsnuća
Mi slavimo božji sine!
Al sa vrućom molbom, željom,
Da i drugo skoro sine!

Moga roda slava stara
Još u starom grobu leži;
A nepravda, kleta, zloba
Na njemu još kamen teži.

Odvali ga Gospodine!
Moj te narod moli vruće;
Nek osvane željkovano
Ovo drugo uskrsnuće.

Ante Evetović Miroljub