Arhiva kategorije: Duhovne misli

Da bismo živjeli

Dvije tisuće godina
prije nas
Jedan je umro
razapet na križu
za mnoge…
Čavli mu probiše
i ruke
i noge,
od prevelike muke
klonula mu glava,
okupao se
u moru boli
Čovjek
koji neizmjerno voli
čovjeka,
umro je
da bismo živjeli
dovijeka.

Tomislav Dorotić

Naočale biskupa Nikole

Nikola – sveti čovjek, koji je na najčudesniji način pripremao mnoga dobra ljudima, neočekivanu radost za velike i male, osobito za najmanje. Vjerovati u svetog Nikolu znači vjerovati u dobrotu drugih.
Vjeruješ li ti još uvijek u dobro drugih, ili očekuješ sve od svog strogog lica, izbrušenih riječi, prijeteće pesnice? Život je tako lijep, ako si u stanju vjerovati da ti je žena bolja nego što misliš, da tvoj muž ne misli tako, pa čak i kad je ponekad težak; da tvoj susjed, tvoje kolegice i kolege, tvoji pretpostavljeni imaju i dobre strane.
Ako to više ne vidiš, onda što hitnije zamoli svetog Nikolu za naočale, kako bi mogao ponovno otkrivati dobrotu u drugima. I još nešto: pomogni svetom Nikoli da svoje darove što bolje podijeli. Nikola želi podati nešto i siromašnim ljudima, siromašnoj djeci. A za to si mu potreban – upravo ti!
Vjerujem u svetog biskupa Nikolu. Ne u Nikolu iz robnih kuća, u Djeda Božićnjaka sa svjetlećim reklamama koji služi isključivo povećanju prometa. Pravi Nikola nalazi se u velikoj opasnosti da mu promidžba ne dođe glave. Naime, reklamom se čudo spontane dobrote za svu djecu svijeta iskorjenjuje na upravo brutalan način.
Vjerujem u svetog biskupa Nikolu koji već stoljećima među ljudima širi duh dobrote i ljubavi. Šesti prosinca je dan čuda. Mališani klikću i plešu od veselja, stariji ljudi uživaju u dječjoj radosti. To čudo moglo bi se svakog dana događati, ne samo za djecu.
Stoga molim svetog biskupa Nikolu da velikim ljudima donese naočale, posebne naočale, pomoću kojih bi manje gledali na sebe a više na druge: kod kuće, na radnome mjestu, u javnosti, posvuda. Molim svetog Nikolu da im podari dobro srce.

Phil Bosmans

Molitva

Bože, komu su sva srca otvorena,
prema komu je želja snažna
i od koga ništa tajno nije skriveno,
očisti misli moga srca
izlijevanjem svoga Duha
da bih te mogao ljubiti savršenom ljubavlju
i hvaliti kao što zavrjeđuješ. Amen.

“Oblak neznanja”, 14. stoljeće

U tvoje ruke, dobri Bože

U tvoje ruke, dobri Bože, polažem protekli dan.
Ti si mi ga darovao, ja ti ga vraćam.
Sačuvaj u meni što si mi podario
da sjeme, koje si danas posijao, uzraste,
a ti dovrši što sam ja samo započeo. Amen.

Sretan put

Gospodine,
stotine tisuća svakodnevno su na putu.
Na cestama, na tračnicama,
u zrakoplovima i brodovima,
u automobilima i autobusima.
Putuju na posao. Putuju k svojim dragima.
Putuju na odmor. Putuju s praznika.
Stotine tisuća svakodnevno su na putu.
Otvori im oči za ljepote prirode.
Dovedi ih sigurno k cilju.
Probudi u njima zahvalnost
za sve što su doživjeli.
Daj da se sporazume s ljudima u tuđini.
Otkrij im — da smo svi stranci —
hodočasnici, gosti, prolaznici,
putnici na putu k tebi.
Sve blagoslovi!

Oporavak

Liječnik je razočarano slegnuo ramenima. Pacijent nije davao znakove poboljšanja. Već deset dana nije reagirao na lijekove. Bezvoljno ispružen na bolničkom krevetu, izgledao je kao da se više ne želi boriti za život.

Sljedećega je dana liječnik ponovno obilazio bolesnike. Iznenadio se vidjevši da su kod njegova pacijenta svi nalazi pokazivali normalne vrijednosti. Starac je sjedio naslonjen na jastuke, a lice mu je dobilo boju koja je ulijevala nadu. »Što se dogodilo?« upitao je liječnik. »Jučer smo se plašili za Vaš život, a danas smo ugodno iznenađeni!

Starac se nasmiješio. Dugo je kimao glavom, a zatim priznao: »Imate pravo, nešto se ipak dogodilo. Jučer me posjetio moj unuk i rekao: ‘Djede, moraš brzo kući: bicikl mi se pokvario!’«

Bruno Ferrero

Prijatelj

Blizina u daljini

Jednom ću među mnogima naći prijatelja,
koji će uza me ustrajati,
koji će me, kad odem, čekati,
koji će, kad se vratim ostati jednak.
Imat će za me vremena, kad ga budem trebao,
slušat će me pozorno,
ostat će mi privržen neusiljenom ljubavlju.
Imat će povjerenja u moje vrijednosti
i neće se dati zbuniti
od mojih nedostataka.
Neće zadirati u moju slobodu
i svoje prijateljstvo neće vezati
uz uvjete.
Ljubit će istinu i neće me zaboraviti,
reći će mi moje pogreške i slabosti
u pravi čas, pažljivo i susretljivo.
Rado će mi oprostiti.
Za me će se brinuti i strahovati,
kad padnem u zdvojnost
i skrenem stramputicom.
Ustrajat će u nadi,
ako je ja budem izgubio.
– Ako netko traži takva prijatelja,
evo, ja mu želim takvim biti.

Ingeborg Kiefel