Arhiva kategorije: Duhovna glazba

Kap jedna mala

 

Kap jedna mala s neba silazi,
Stvoritelj svijetu novom dušom prilazi.
Duša ta u tvoje srce je sjela,
raste i sprema se za velika djela.

Dlanovi jaki, ali što raditi?
Velike ruke – koga grliti?
Korak ti čvrst, ali kuda hodati?
Srce već lupa – koga voljeti?

Čuvaj tu kap, pretvori je u slap,
s nama poteci ka beskrajnoj rijeci,
ona nas vodi u divnoj slobodi,
pjevam i molim dok srce viče: volim!

Dlanovi jaki, ali što raditi?
Velike ruke – koga grliti?
Srce već lupa – koga voljeti?
Pitanja mnogo – koga pitati?

Stvoritelj tvoj te pogledom prati,
spreman je pravi odgovor ti dati.
Otvori sva čula – istinu traži,
da vjeruješ u dobro – to svijetu pokaži!

Čuvaj tu kap, pretvori je u slap,
s nama poteci ka beskrajnoj rijeci,
ona nas vodi u divnoj slobodi,
pjevam i molim dok srce viče: volim!

(Poklon i En face)

Ne boj se, jer ja sam s tobom

Ne boj se, jer ja sam s tobom
da te čuvam od svakoga zla.
Ne boj se, jer ja sam s tobom
da ti dajem miran san.
Jer moja ljubav je istina
moja ljubav liječi srca slomljena.

Ne boj se, jer ja sam s tobom
ja sam te otkupio.
Ne boj se, jer ja sam s tobom
imenom sam te zazvao.
Jer moja ljubav je istina
moja ljubav liječi srca slomljena.

Luka Balvan

Krist na žalu

Krist jednom stade na žalu
tražeć ljude za velika djela
da love srca božanskom Riječi.

O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.

Ja sam siromašan čovjek.
Moje blago su predanost Tebi
i srce čisto da idem s Tobom.

O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.

Ti trebaš dlanove moje,
moga srca ražaren plamen
i kaplje znoja, samoću moju.

O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.

Ti i ja krećemo danas
lovit’ srca na moru života
a mreža bit će Riječ Božja prava.

O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.

Karol Woytila

Tajna vjere



Logos – Tajna vjere

Ulazim u sveti hram, Bože, tu si ti.
Molitve me zove plam, svud vlada mir,
i gledam taj lik, i slušam tu Riječ od Duha Tvog
Pred Tobom je cijeli svijet, vidim Tvoju moć.
Vjerujem i nadam se dok slavim te,
i molim za sve, i pjevam jer znam Ti čuješ me.

Tebi, Bože, sada dajem sve!
Slušaj riječi moje molitve,
budi Ti naš Kralj u vijeke,
u svome srcu čuvaj nas!

Tebi, sjaj i radost srca mog,
Ti si uvijek živi, dobri Bog.
Čuvaj život moj za sebe,
tu iskru svetu srca Tvog,
moju malu svjetiljku…

Tebi, Bože, sada dajem sve!
Slušaj riječi moje molitve
čuvaj život moj za sebe,
tu iskru svetu srca Tvog,
moju malu svjetiljku
srca Tvog i mog!

Vjera moja nosi me

Vjerujem!
Živim, Gospodine, nosiš mi umorne korake!
Znam i čvrsto vjerujem da Uskrsli Bog si ti.
Koji grijehe mi prašta
i daje da srce mi moje sjaji
bjelinom ovoga Uskrsnog dana.
Vjera moja nosi me
Vjerujem u Oca Sina i Duha Svetoga
Boga trojedinog, trojedinog.
Vjerujem!
Klanjam Ti se Presveti, podižeš mi umorne oči.
Blagujem Tvoje tijelo što snagu mi daje živjeti.
U istini Sina Tvog jedinog,
u Ljubavi neizrecivoj
koja me vodi po Duhu Svetomu!
Vjera moja nosi me!
Vjerujem u Oca Sina i Duha Svetoga
Boga trojedinog, trojedinog.
Da, ja vjerujem!
U Boga trojedinog!

Stihovi: Ksenija Abramović

Utočište vječno

Božansko milosrđe koje sve vodiš nas
da ne lutamo u tami koja hoće uzet’ nas
da imamo uvijek pouzdanje u Tvoje milosrdno srce
da se utječemo kad slabi smo

Srce otvoreno, ljubavi puno
što duše sve zoveš izvoru milosti
da vrate se u krilo Tvoje sigurno
jer Ti si utočište vječno
jer Ti si utočište vječno

Svjetlošću obasjan, rosnom kapi Ti me umivaš
pereš ljagu s lica mog
blaženo Tvoje je predanje
milosrđe neka nam je zvanje

Srce otvoreno, ljubavi puno
što duše sve zoveš izvoru milosti
da vrate se u krilo Tvoje sigurno
jer Ti si utočište vječno
jer Ti si utočište vječno

Matheus – Utočište vječno

Znak pobjede

Kao prut sam ja na vjetru
koji vodi dah Njegov gdje hoće.
Kao list sam ja bez grane,
ozebla od hladnoće.

Bože, stisni se uz tijelo
koje plaši ovaj svijet
i zapali dušu vjerom.
Uspravi je zauvijek.

Jer rođena u bolu ljubav je
ta Tvoja ljubav, Bože, za mene.
Svjetlo križa Tvoga vidim sada ja,
vidim cijeli niz križeva.
I zato križat rane neću ja
jer postat one niz će zlatnika.
Svi Tvoji, Bože, teški križevi,
prvi znaci su u pobjedi.

Kao kaplja što je pala,
zemljom teče
gdje put joj se stvori.
Tako mala, al ne sama,
duša mi je ta što gori.

VIS Rafael