Sve ovisi o onom jutru

Priča se da je jedan njemački znanstvenik, u potrazi za mirnim kutkom gdje bi mogao raditi, pronašao stan u neposrednoj blizini jednoga klauzurnog samostana.
Nije bio vjernik, ali takav ambijent bio je idealan jer mu je pružao tišinu i mir potrebnu za istraživanja.
Mislio je: »Ovdje ću barem pronaći tišinu koja mi je potrebna za studij i eksperimente.«
No njegova predviđanja pokazala su se točnim samo jednim djelom. Njegovi dani uistinu su bili obavijeni šutnjom i tišinom, koju je prekidao samo zvuk zvonca. No zatim su slijedili sati rekreacije za redovnice. Tada nije bilo načina da se zaštiti od provale radosti i eksplozije smijeha koje su probijale zidove i prozore.
To je s vremenom za znanstvenika postala prava opsesija.
Zaključio je: »Ove žene su siromašne, provode pokornički život, ne poznaju užitak. Kako uspijevaju biti u toj mjeri zadovoljne? Ne krije li se ispod svega toga nešto prljavo?«
Odluči stoga riješiti svoje sumnje i popričati s poglavaricom. Ona mu dade jednostavno objašnjenje:
– Mi smo zaručnice Kristove.
– Ali, zar nije vaš zaručnik umro prije dvije tisuće godina? – odgovori znanstvenik.
– Oprostite, gospodine profesore, ali vi sigurno niste obaviješteni da je tri dana nakon toga uskrsnuo od mrtvih. A mi smo svjedoci upravo onoga što se dogodilo nakon tri dana. Sve ovisi o onom uskrsnom jutru.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.