Isus – naš odmor

Ljetni mjeseci nas pozivaju na odmor. I psihološka nas analiza upozorava, da su nam potrebne četiri stvari za uravnoteženi život: molitva, rad, prijateljstvo i odmor. Zaboravimo li na bilo koju od ovih stvarnosti svagdašnjice, poremetit ćemo ravnotežu. Nažalost, mnogi zaborave upravo na odmor. A on nam je dužnost. I Isus se znao odmarati, nakon napornog rada, npr. kad je blaženo zaspao u lađici pa su ga uplašeni učenici silom probudili. Ohrabreni tim mislima, promotrimo jednu malu epizodu iz Isusova života: Mk 6,30-34:

Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: “Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.” Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.

Ne možemo čitati bez ganuća ovaj kratki evanđeoski izvještaj. Isus suosjeća s ljudima. Svoje učenike šalje u osamu da se odmore od apostolskih napora. Narod koji luta kao ovce bez pastira, okuplja i poučava ih da im pruži mir. Isus ih je počeo učiti mnoge stvari. Ne znamo, na žalost, što im je sve govorio. Jer i mi osjećamo, da su nam potrebne tolike stvari koje ne znamo. Ne na području znanosti, nego na području ljudskog života. Kako živjeti, zašto živjeti? Ipak, jednu stvar možemo odmah naučiti iz gornjeg evanđelja: gdje je naše mjesto odmora kad nas život pritisne svojim brigama i nevoljama: kod Isusa.

Ljudi traže zaborav i olakšanje na različite načine i na raznim mjestima. Ovisno o tome, kakav tip umora ih pritišće. Postoji tjelesni umor: olakšanje nalazimo u odmoru, u spavanju, u izletu i na ljetovanju. Potreban nam je takav odmor, čak Isus potiče svoje učenike da se odmore. Postoji i duševni, psihički umor: nakon ustrajnog učenja, nakon naporne školske godine, općenito, nakon dugotrajnog intelektualnog rada. Tada nam je potreban duševni odmor: sport, zabava, lagani tjelesni rad. I to je legitiman način odmora.

Ali postoji i treća vrsta umora, o kojem udžbenici obično šute: životni umor, ili možda još bolje rečeno: umor od života. U taj umor može upasti svatko: učenik, kad ne vidi budućnost; odrasli, kad se nakupe razočaranja, bolesti, besmislenost napora. Gdje ćemo tada naći spokoj našim dušama, gdje ćemo naći nove snage, novu nadu za budućnost? Jedino kod Isusa. On je rekao za sebe: “Dođite k meni svi koji ste opterećeni i umorni, i ja ću vas okrijepiti!”

Pustimo da te misli prožmu našu dušu, jer ćemo po njima upoznati novo lice našeg Isusa, koji se brine za čovjeka, čak i za njegov odmor. Shvatimo iz toga veliku ljubav našega Boga i slobodno dodajmo našim molitvenim zazivima za vrijeme ljetnih mjeseci: “Bože mog odmora, hvala Ti za Tvoju brižnu ljubav!”

Mihály Szentmártoni

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.