Pastirska frula

Bio jednom stari pastir, koji je volio noćna bdijenja i izvrsno poznavao kretanje zvijezda. Oslonjen na svoj pastirski štap, stajao je nepomično nasred polja. »ON će doći!«, usklikne. »A kad će doći?«, upita ga njegov unuk. »Uskoro!«, odgovori. Ostali pastiri su mu se smijali. »To govoriš već trideset godina!«, rugali su mu se.
Stari se pastir nije obazirao na njihove poruge, žalostila ga je jedino sumnja koju je čitao u očima svoga unuka. Ako umre, tko će im naviještati proročka pisma? Kad bi ON što prije došao! Srce mu je gorjelo od želje.
»Hoće li imati zlatnu krunu?«, trgne ga unuk iz pobožnih misli.
»Da!«
»I srebrni mač?«
»Da!«
»I purpurni ogrtač?«
»Da! Da!«
Unuk bijaše zadovoljan. Sjede na hrid i zasvira u frulu. Starac ga je slušao. Dječak je svirao sve ljepše i ljepše, glazba je bila tako zvonka i čista. Vježbao je od jutra do večeri, jer je htio biti spreman za kraljev dolazak. U okolici ne bijaše svirača njemu ravna.
»Bi li ti svirao za kralja bez krune, mača i purpurnoga ogrtača?«, upita ga starac. »Ne!«, reče unuk.
Mislio je: kako bi kralj bez krune, mača i purpurnoga ogrtača mogao nagraditi njegovu svirku? Srebrom i zlatom sigurno ne!
Kralj s krunom, mačem i purpurnim ogrtačem mogao bi ga učiniti bogatim. Ostali bi to gledali otvorenih usta, bili bi mu zavidni.
Stari pastir bijaše tužan. Kud li je išao unuku obećavati ono u što ni sam nije vjerovao?! Kako će ON doći? Na nebeskim oblacima? Iz vječnosti? Hoće li se roditi kao dijete? Siromašan ili bogat? Naravno da neće imati krune, ni mača, ni purpurnoga ogrtača, pa ipak bit će jači od svih kraljeva na svijetu. Kako da to objasni svome malom unuku?

Jedne noći na nebu se pojavila znamenja koja je stari pastir odavno čekao. Zvijezde su sjale jačim sjajem nego obično. Iznad Betlehema sjala je velika zvijezda. Najzad su se pokazali i anđeli govoreći: »Ne bojte se! Danas vam se rodio Spasitelj!«
Dječak je prvi potrčao prema svjetlu, stišćući pod kaputom svoju frulu. Trčao je što je brže mogao i prvi stigao u štalicu. Nije skidao pogleda s djeteta u jaslicama, a njega su s udivljenjem promatrali djetetova majka i otac. Pastiri koji su stigli kasnije kleknuli su na koljena pred djetetom. Djed mu se duboko poklonio. Je li to kralj kojega je on obećavao?
Ne, mora da je posrijedi neka zabuna.
Ovdje on ne bi nikad svirao.
Okrenuo se razočaran, i pun sumnji otišao u noć. Nije vidio ni otvoreno nebo ni anđele iznad štalice. Čuo je kako dijete plače, ali nije htio slušati. Prstima si je začepio uši i pojurio niz polje. Ali onaj ga je plač neprestano progonio, prodirao mu je ravno u srce i nije mogao više izdržati. Sve ga je to prisililo da se vrati k štalici. Otišao je onamo drugi put. Josip i Marija bijahu preplašeni, prišli su i pastiri i pokušavali utješiti dijete, no sve bijaše uzalud.
Što se to moglo dogoditi djetetu?
Dječaku tada pade na pamet frula. Izvadio ju je i počeo svirati. Dijete se odmah smirilo. Kad je prestao i najmanji jecaj, pogledalo je svirača i nasmiješilo se.
I dječaku se razvedrila duša, osjećao je sreću nakon toga smiješka, sreću koju mu ne bi donijeli ni srebro ni zlato cijeloga svijeta.

Bruno Ferrero

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.