Dvije grešnice

Dođoše dvije žene radi pouke starom monahu. Jedna je smatrala sebe za veliku grešnicu, dok druga, jer je cijeli život proživjela po zakonu, nije sebi predbacivala nikakav osobit grijeh i bijaše zadovoljna sa sobom. Stari monah ispita obadvije žene o njihovu životu. Prva mu je kroz suze priznala jedan svoj veliki grijeh. Smatrala ga je tako velikim da nije očekivala da će joj uopće biti oprošten. A druga reče da ne zna bilo kakve svoje veće osobne grijehe. Stari monah progovori prvoj:
»Hajde, sluškinjo Božja, pa mi nađi veliki kamen, tako veliki da ga jedva možeš podići, pa ga donesi…! A ti – reče onoj koja nije znala za nikakve svoje velike grijehe – donesi mi također kamenja, koliko god više možeš, ali donesi mi samo sitno kamenje.«
Žene odoše i izvršiše naredbu starog monaha. Jedna je donijela veliki kamen, a druga punu torbu sitnog kamenja. Stari monah pogleda kamenje pa će: »A sad ćete učiniti ovo: odnesite nazad kamenje i stavite ga na ista ona mjesta odakle ste ga i uzele. Kada ga ostavite, dođite opet k meni!«
I žene opet odoše izvršiti starčevu naredbu. Prva je lako našla mjesto s kojega je uzela kamen. Ostavila ga je onako kako je i prije stajao. Ali druga se nije mogla sjetiti svih mjesta s kojih je svaki pojedini kamen uzela, pa se tako, ne izvršivši naredbu vratila s istom torbom kamenja.
Dakle, eto – progovori im starac – tako isto je i sa grijesima. Ti si, bako, ostavila velik i težak kamen na staro mjesto jer ti nije bilo teško zapamtiti odakle si ga uzela. Ti si se sjećala svoga grijeha, trpjela si zbog njega prijekore i ljudske i svoje savjesti, smirivala si se i polako se oslobađala od posljedica svoga velikoga grijeha… A ti – okrene se starac ženi koja je vratila sitno kamenje – nisi mogla staviti kamenje na staro mjesto jer nisi zapamtila s kojega si mjesta uzela svaki pojedini kamen. Tako je i sa grijesima. Praveći sitne grijehe, nisi ih se više sjećala, nisi se kajala zbog njih, navikla si da živiš u grijesima i osuđujući tuđe grijehe sve dublje si tonula u svoje vlastite. Znaj da smo svi mi grešnici i da ćemo svi stradati ako se ne budemo kajali.

Tolstoj

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.