Uljuljana u tišinu noći…

Uljuljana u tišinu noći.
Otkucaji sata vode me u san.
Božja blizina smiruje,
a pospanost vlastitih misli
tjera da lebdim prostranstvima
gdje ne postoje strahovi, nemiri i tuga.
Vrijeme se rasipa,
ali nije mi važno.
Dobila sam bogatstvo vječnosti
da i nakon sna nastavim sanjati.

Marija Mišić

Jedna misao o “Uljuljana u tišinu noći…

  1. edita krišto

    Koga treba žaliti?

    Puno puta u životu vidim i čujem i sebe kako žalim…
    one koji ne vide očima
    one koji imaju neke bolesti radi kojih se netko mora brinuti svakodnevno o njima
    one koji ne mogu govoriti glasom
    one koji ne mogu hodati nogama
    one koji ne mogu primati rukama
    one koji ne čuju ušima

    i tada shvatim da zapravo žalim sebe
    jer sam slijepa kod zdravih očiju, jer gledam očima umjesto dušom
    jer brinem za materijalno umjesto duhovnog
    jer govorim govorom umjesto glasom duše
    jer trčim suprotno od jedinog pravog puta
    jer primam rukama umjesto dijelim zagrljajem
    i slušam šapat svih, a ne čujem što mi srce vrišti.

    Blagoslov je nešto što dolazi za nas, a mi ne prepoznajemo očite znakove.
    Pomozi nam Bože da te prepoznajemo.

    Odgovori

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.