Da bismo živjeli

Dvije tisuće godina
prije nas
Jedan je umro
razapet na križu
za mnoge…
Čavli mu probiše
i ruke
i noge,
od prevelike muke
klonula mu glava,
okupao se
u moru boli
Čovjek
koji neizmjerno voli
čovjeka,
umro je
da bismo živjeli
dovijeka.

Tomislav Dorotić

Jedna misao o “Da bismo živjeli

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *