Biti mi daj!

Oduvijek sam volio mjesečinu.
U njoj se sve stvari čine
u isto vrijeme da jesu
i kao da nisu.

I sebi sam tako izgledam:
da jesam
i kao da nisam.
I kad mislim da jesam,
skoro da želim da nisam,
Jer – jao! – ja koji jesam
više sam onaj koji nisam.
I moglo bi biti da k Bogu dođem
kao da jesam,
a on će mi reći da nisam
A tada –
bolje bi bilo
da nije me bilo.
A kada mislim da nisam,
bude mi žao,
jer volim da jesam.
O kako je dobro: biti!
To možda i ne znam pravo,
već samo slutim
kako je dobro: Biti!
Jer –
i ovo malo što jesam
dok nisam,
kako je lijepo biti.
O Ti koji jesi
i nikad nisi!
O daj mi, Dobri,
biti mi daj!
Da jesam i samo jesam!
Vječno i zauvijek jesam – u Tebi!
O ti koji jesi:
Biti mi daj!

Bonaventura Duda

Traži se dijete

Ovih je dana, prema dojavama s različitih strana, u našem gradu izgubljeno maleno, tek rođeno dijete. Pravo činjenično stanje teško je, pa i nemoguće utvrditi, iz razloga što je ovih dana u našem gradu veliki metež zbog predstojećeg blagdana Božića. Prema nekim navodima, to dijete ima neke veze s tim prelijepim blagdanom. Navodno se zbog njega grad uresuje, iako nijedan ures ni na koji način ne upućuje na njega. Navodno se njemu u čast priređuju različite priredbe, ali provjereno je da se u njima ni riječju ne spominje. Navodno se zbog njega građani međusobno posjećuju i darivaju (što razumna većina doživljava mučnom obvezom, dok neki u tome nalaze radost), ali čini se da nitko i ne pomišlja potražiti i obdariti to dijete. U svakom slučaju, očito je da toga djeteta ovdje nema. Iz nekih izvora ipak dopiru vijesti da dijete nije izgubljeno nego je udomljeno u domovima nekih siromašnih obitelji u predgrađu. Prema istim izvorima, dijete se kod tih obitelji vrlo dobro osjeća, čak toliko da su i njegovi roditelji potpuno spokojni. Nadležne službe ove izvore ocjenjuju posve nepouzdanima, te ih i ne kane provjeravati, budući da je, prema svemu sudeći, riječ o nekim pretjerano pobožnim osobama. Javljaju se čak i glasine, potaknute od očito krajnje zanesenih, i po tome potpuno nevjerodostojnih osoba, prema kojima je tom djetetu ime Isus.

Prema istim glasinama, to dijete je maleni Bog. Otuda je, po njima, i naziv predstojećeg blagdana, Božić. Netko je, prema svemu sudeći neki stari seoski učitelj, izjavio, da to dijete neće biti moguće naći ako ga ljudi ne nađu u svome vlastitom srcu, i ako ga ne prepoznaju u srcima onih koji susreću. Ovo navodimo tek kao iskaz osebujnih zamišljaja maštovitih pojedinaca. Iz svega navedenoga, razgovijetno je da je riječ o tendenciozno smišljenoj obmani, pa nema razloga da se građani uznemiruju te mogu u miru proslaviti blagdan Božića.

Stjepan Lice

O svetosti

 

Budite sveti.
Ne kažem da budete savršeni, nego samo da budete sveti.
Da svjetlošću, koju ste baštinili, svijetlite i kada ste tamni i kada ste svijetli.
Da se postojano odlučujete za svjetlo kao što je svjetlo odvijeka opredijeljeno za svako biće.

Budite uvijek određeni jednim imenom.
Neka vam ono bude dovoljno.
Neka svakome bude slobodno da vas prepozna u tom imenu.
I vi sami sebe uvijek iznova otkrivajte i darivajte u njemu.

Ne odvajajte se ni od bića ni od sati ni od stopa s kojima vam je dijeliti život.
Ne odvajajte se ni od koga ni od čega kako biste postigli svetost, da se ne odvojite od sebe i od onoga koji vas je uputio.
Kao što oblaci, zakrivajući mnoge zvijezde, omogućuju nekima da određenije svijetle, tako i vi svijetlite.
Svijetlite pogotovo onima koji su izgubili i posljednju zvijezdu, koji su i svoju posljednju prodali u bescjenje.

Nemojte se truditi da se vaša svetost očituje pred drugima ni pred vama samima.
Onaj od koga svetost izlazi i komu se vraća poznaje vaša srca, i nemojte nastojati da se pred njim očituje vaša svetost.
Budite sveti radi ljubavi, radi pravednosti, jer je pravedno da svima i za sve uzvraćate svetošću.

Budite sveti, ali neka vaša svetost bude blaga prema svakome. Blagost je, naime, najviša zahtjevnost. Bez blagosti mudrost ne poučava, istina ne prosvjetljuje, ljubav ne okrepljuje.

Bez blagosti ni svetost nije sveta.
Svetošću sve spašavate od bezimenosti, svetošću i ljubav imenujete.

Stjepan Lice

Nada i smjelost

Pokatkad se bojim, Gospodine,
da sam presmion u svojim težnjama.
Ali u stvari, u tvojim očima,
ja sam i premalo smion: manjka mi odvažnost.
Skloniji sam mjeriti stvari
svojim malim mjerilima,
negoli se otvoriti beskrajnom obzorju
tvojega plana sa svijetom.
Ti želiš nadu usklađenu s tim planom,
nadu prepunu smjelosti tvojih božanskih želja,
koje nadaleko premašuju naše ljudske granice.
Položi u moje srce uzvišena htjenja
kao što su tvoja.
Budući da si mi dao svoj život,
život Sina Božjega, i svoj pristup k Ocu,
učini me smjelijim u onome što molim
i što se nadam postići.
Budući da si mi obećao svoju moćnu prisutnost
i svoju vjernu pomoć,
učini me smjelijim u mojem djelovanju
koje podržava tvoja snaga.
Budući da me vodiš beskrajnoj sreći
koju mi već otkrivaš,
učini me smjelijim u kušnjama
i u crnim časovima,
da tada unesem radost i polet povjerenja
koji svladavaju sve zapreke.

Jean Galot

Uskrslome

“Krv sa vodom se miješa,
u ove Svete dane,
i šiklji s probodenog boka,
da nama opere rane.

Svijetlost ubire tamu,
radost ublažava boli,
a Tebi Uskrsli Kriste,
svako se rado moli.

Odnesi Božji Sine,
sve terete i grijehe,
da vidimo bar jednom,
Galilejske cvjetne lijehe!”

Željka

On uskrsnu kako reče…

On uskrsnu kako reče
Iz trodnevnog groba svoga;
Na utjehu, na veselje
Čovječanstva žalostnoga.

On uskrsnu kako reče
Da nam griešne duše spasi;
Alleluja, alleluja
Veseli se čuju glasi!

On uskrsnu kako reče
Iz svog groba, svojom moći;
A kršćanstvu sunce grane
Iza duge, tavne noći.

Spomen tvoga uskrsnuća
Mi slavimo božji sine!
Al sa vrućom molbom, željom,
Da i drugo skoro sine!

Moga roda slava stara
Još u starom grobu leži;
A nepravda, kleta, zloba
Na njemu još kamen teži.

Odvali ga Gospodine!
Moj te narod moli vruće;
Nek osvane željkovano
Ovo drugo uskrsnuće.

Ante Evetović Miroljub

Da bismo živjeli

Dvije tisuće godina
prije nas
Jedan je umro
razapet na križu
za mnoge…
Čavli mu probiše
i ruke
i noge,
od prevelike muke
klonula mu glava,
okupao se
u moru boli
Čovjek
koji neizmjerno voli
čovjeka,
umro je
da bismo živjeli
dovijeka.

Tomislav Dorotić