Sva evanđelja izvješćuju o Isusovu uskrsnuću treći dan nakon raspeća, smrti i ukopa. Ta nečuvena i neizreciva pobjeda Isusa Krista, Sina Božjega i našega Gospodina, središnji je događaj Evanđelja i temeljna činjenica naše vjere.

Činjenica Isusova uskrsnuća u prvom je kršćanstvu bila tako prisutna da je sv. Pavao mogao napisati negdje oko god. 57: »Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je propovijedanje naše, uzalud je i vjera vaša… Ali Krist je uskrsnuo…I kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni« (1 Kor 15,14.20.22).

Isus je iz ljubavi prema Ocu i prema nama ljudima preuzeo na se najveću patnju i poniženje, žrtvovao je svoj ljudski život. Uskrsnuće dokazuje da je on uistinu omiljeli Sin Očev; da je obećani Pomazanik i Spasitelj; da je njegova riječ božanska istina i sigurnost; da je stvarnost sve ono što je navješćivao i osnovao: Crkva, sakramenti, život vječni; i da se isplati sve to vjerovati i za to položiti svoj život.

Uskrsnuće ne znači puki povratak u zemaljski život. Uskrsnućem je čitava ljudska priroda Kristova – duša i tijelo – uzdignuta na nov način postojanja u kojemu je Isusovo božanstvo posve »prosjajilo« sve njegovo čovještvo.

Stoga mi kršćani ne slavimo i ne priznajemo Krista samo kao Učitelja, ne zanosimo se samo njegovim zemaljskim životom i njegovim naukom. On ne živi samo u našem divljenju i sjećanju. On je za nas Živi (Otk 1,17), Proslavljeni i Uskrsli. To nisu samo njegovi atributi (svojstva), to su njegovi nazivi – njegova imena. Mi mu se klanjamo i zazivamo ga kao Onoga koji ima »ključeve života i smrti« (Otk 1,18).

U svjetlu uskrsnuća još snažnije doživljavamo njegove riječi kojima nam je obećao da će uvijek biti s nama i da će se nastaniti u nama. To otajstvo Isusove blizine i zajedništva s njime Živim i Životvornim mi nadasve slavimo u sakramentu euharistije. – Euharistija, ili sveta misa, jest sastanak Isusovih vjernika s Kristom Živim i Uskrslim, nevidljivo ali stvarno prisutnim. Po svetoj pričesti on nas čini dionicima svoga božanskoga života i neumrlosti. On je sam to usporedio s čokotom (trsom) i lozom. Kao što loza živi i donosi rod po povezanosti s čokotom, tako i mi živimo božanskim životom i donosimo rod dobrih djela po povezanosti s Kristom (usp. Iv 15,1-8).

Svi događaji Isusova života, a nadasve uskrsnuće duboko zasijeca u život svakoga kršćanina i sve kršćanske zajednice te u život svega čovječanstva i kozmosa. Isusovim uskrsnućem otpočeo je veliki preobražaj i velika obnova stvorenja. Njegovo uskrsnuće početak je novoga neba i nove zemlje.

Da istakne kako je Isusovo uskrsnuće uzrok našega uskrsnuća, sv. Pavao kaže: s Kristom Uskrslim mi smo »su-uskrsli«. Njegovo uskrsnuće već sada skriveno djeluje u nama, jer po milosti posvetnoj u nama – kao u lozama s božanskoga čokota, Krista – struji božanski život. Isusova pobjeda nad smrću bit će dovršena u općem uskrsnuću tijela na kraju vremena. Sv. Pavao piše: »On će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnome« (Fil 3,21).

Isusova slika o životnoj povezanosti između čokota i loze vrlo nam dobro osvjetljuje kako svi sakramenti proistječu iz Krista Živoga i Uskrsloga da u nas »pretoče« njegove božanske i životvorne energije. – Osim euharistije, s Isusovim je uskrsnućem posebno povezan sakramenat krsta (krštenja). Stoga se krst od najstarijih vremena Crkve najsvečanije podjeljuje baš u uskrsnoj noći. Nekoć su krstili uranjanjem u vodu. To je bilo puno slikovitosti: uranjanjem je »stari« čovjek »ukopan« u Isusovu smrt, a izranjanjem on postaje »suuskrsli« s Kristom Uskrslim.

Za kršćane iz njihova krštenja, iz tih tajanstvenih ali stvarnih veza s Kristom, proistječu sve moralne obveze: da se zalažu za novi Božji svijet; za nove odnose među ljudima koji su Božja djeca i braća Kristova; da pridonesu svoj angažman za ostvarenje »novoga neba i nove zemlje«. O tome nas uči Drugi vatikanski koncil u dokumentu o Crkvi u suvremenom svijetu pod naslovom »Uskrs usavršuje ljudsku radinost«: Onima koji vjeruju u božansku ljubav, Krist Uskrsli donosi sigurnost da je svim ljudima otvoren put ljubavi i da nije uzaludno nastojanje da se ostvari sveopće bratstvo… Isus Uskrsli snagom svoga Duha već djeluje u srcima ljudi i u njima budi ne samo želju za budućim vijekom nego samim tim nadahnjuje, pročišćuje i učvršćuje ona velikodušna nastojanja kojima se ljudska obitelj trudi da poboljša životne uvjete i da u tom cilju podloži svu zemlju.«