Vjera
Prva je riječ Vjerovanja vrlo važna. Njome izričemo nešto važno o samome sebi. Njome izjavljujem: “Ja osobno vjerujem!” To znači: “Ja sam uvjeren i imam potpuno povjerenje. Ja sam uvjeren da Bog jest i u Boga imam potpuno povjerenje.”
To sa mnom govore i svi moji istomišljenici u vjeri. Na taj se način očitujemo kao zajednica vjernika, kao Crkva. Zato možemo reći da Crkva nastaje vjerom. Vjerom se uspostavlja najintimnija povezanost s Bogom i istinsko bratstvo među ljudima. Vjerom ulazimo u “Savez” s Bogom i u “savezništvo” sa svim ljudima.
Prava vjera nije otuđenje sebi i drugima ni opijum za bježanje pred ljudskim problemima. Vjerom se ne zatvaramo u uski krug vjernika niti nas vjera oslobađa da preuzmemo vlastite ljudske odgovornosti. Temeljna Isusova zapovijed jest ljubav prema Bogu i čovjeku. Stoga nas vjera još više obvezuje da sa svim ljudima sudjelujemo u izgradnji boljega svijeta: da među ljudima zavlada pravednost, istina, sloboda, ljubav…
Kad kažemo: “Vjerujem”, želimo izraziti i ovo: “Založit ću se da u život provedem ono što vjerujem. I u svom osobnom životu i u svojim društvenim obvezama, živjet ću i raditi kao onaj koji je pred Bogom i pred ljudima odgovoran za svoja djela.« Nije dosta vjeru znati, po njoj treba živjeti. Isus je rekao da u Kraljevstvo Božje neće ući onaj koji govori nego onaj koji vrši volju nebeskog Oca (Mt 7,21). I sv. Pavao ističe da se prava vjera pokazuje djelima ljubavi (Gal 5,6).
Tako mi vjernici u Vjerovanju izražavamo svoj pogled na svijet, i svoju spremnost da živimo ono što vjerujemo. Izjavljujemo ono što jesmo i što želimo. Stoga je Vjerovanje izraz naših najvećih svetinja, ali ujedno i iskaz naših najsvetijih obveza i prema Bogu i prema ljudima.
Naša se vjera ne temelji samo na razumskom razmišljanju. Njezin najdublji i konačni temelj jest Božji odgovor na pitanja što ih ljudi oduvijek postavljaju: Odakle svijet? Koji je smisao ljudskog života, odakle i čemu patnja, da li smrću sve svršava? Da li je moguće pobijediti zlo u sebi i u svijetu? Razumskim razmišljanjem i cjelokupnim doživljavanjem tih temeljnih ljudskih pitanja možemo naslutiti i zaključiti da Bog postoji i da naš život ne svršava potpunim uništenjem. No mi kršćani vjerujemo da na ta pitanja imamo Božji odgovor. Bog nam je objavio najdublje tajne o sebi i o čovjeku.
Bog nam se objavio, “govorio”, nam je po Božjim ljudima u povijesti, a nadasve nam je uputio svoju Riječ po Isusu Kristu koji je Sin Božji i naš Brat. Knjige koje sadrže Božju objavu zovemo Sveto pismo ili Biblija, a dijele se na Stari i Novi zavjet.
Da bismo mogli vjerovati, potrebna nam je Božja svjetlost i Božja pomoć. Mi to zovemo milost, Božji dar. Kad kažemo da nam je za vjeru potrebna milost, time zapravo želimo reći da se najintimnija povezanost s Bogom ne može silom iznuditi, niti ona može biti u prvom redu plod naših razumskih i drugih napora. Kao što se istinsko prijateljstvo i međusobno povjerenje mogu samo “badava” pokloniti, slično je i vjera dar koji nam Bog bez naših zasluga nudi i koji možemo samo slobodno primiti.
No za primanje dara treba uvijek ostati otvoren. Bog nam se “badava” poklanja, ali je potrebno da ostanemo – i srcem, i razumom, i načinom života, i svime onim što jesmo – otvoreni da ga prihvatimo. Ali, i ta je naša sposobnost da za primanje vjere ostanemo “otvoreni” zapravo milost (nezasluženi Božji dar). Jer cijelim smo svojim bićem od Boga darovani: od Boga nam dolazi postojanje i sve ono što jesmo.
Vjera nam daje sigurnost, ali je vjera i stalno traženje. Nikada ne možemo reći da Boga dovoljno poznamo i da je naše povjerenje prema njemu bez opasnosti. Kao što nikad ne možemo reći da dovoljno poznamo onoga koga volimo i da nam ne može doći u opasnost povjerenje u njega. Zato je potrebno da uvijek iznova nastojimo upoznati ono što vjerujemo. Potrebno je vjeru osobno i zajednički proučavati, o njoj razmišljati i razgovarati. No iznad svega je potrebno u molitvi se s Bogom susretati. I vjeru živjeti. Jer vjera je živi odnos sa živim osobama. A taj se odnos predanja i povjerenja može sa sigurnošću upoznati samo iz osobnog iskustva.