Gospodine,
kročimo vremenom, žurimo kroz vrijeme,
hvatajući vrijeme i hrvajući se s vremenom
– ne prepoznajući darovanost vremena.
Želimo pobijediti vrijeme, ovladati njime,
držati ga podložna našim planovima i htijenjima,
a ono nam izmiče – jer je dar
i jer se darom ne da vladati.
Hodimo stazama,
već utrtim našim očekivanjima i htijenjima,
a ti svaki trenutak daruješ u ljepoti novosti,
u divoti neponovljivosti i krasoti nepredvidivosti,
da svaki tren bude život, istinski život,
darovani život.
Ljepota dara živi u udivljenju pred njim,
u spoznanju darovanosti i nezasluženosti,
u osjećanju blizine darivatelja,
u slućenju da smo voljeni i ljubljeni
unatoč našoj nevjernosti
i usuprot našim opiranjima.
Bože, jedini gospodaru i darivatelju vremena,
ti koji si iz vječnosti sišao u vrijeme
da ga posvetiš i učiniš milosnim časom,
neprekidnim trenutkom svoga spasenja,
rasvijetli nam oči srca
da umijemo razaznati dar vremena
i živjeti ga u ljepoti njegove darovanosti,
ponizno i zahvalno,
kako bi svaki dan, svaki plan i svaki tren
nosili predokus vječnosti koja je u tebi.
Vječni rasporeditelju vremena,
ti koji si izvor i uvir našega života
i našega biti u vremenu,
usmjeri naše dane i trenutke, naše misli i djela
prema svojoj vječnosti.
Nauči nas sve gledati u svjetlu vječnosti
kojom preobražavaš naša strahovanja,
oplemenjuješ naša htijenja
i krijepiš naša nadanja.
Podari nam mjeru vječnosti
kojom ćemo mjeriti vrijeme i brojati dane
do susreta s tobom licem u lice
u onome svetome trenu koji će se, uzdamo se,
razliti u tvoju vječnost.
I ovi dani preostali u daru vremena,
šapućući na uho srca,
u osluškivanju tvoje riječi i u tihoći molitve,
kazuju nam da je tvoje hrljenje k nama
hitrije od svakoga našega hitanja
i od svake utrke s vremenom.
Bože, vječni prije vječnosti i vječni u vremenu,
zaustavi naše korake, naše hitnje i žurbe,
i pomozi nam zastati pred darom vremena,
onim minulim i ovim preostalim,
srca otvorena pred njegovom darovanošću
i duha poučljiva pred njegovim poniznim služenjem
svakomu drugom daru.
Čuvaj nas pozorne pred istinom
da si ti sišao u vrijeme i da nas tražiš u vremenu,
za svoju vječnost, darovanu već sada, u vremenu.
Naše vrijeme neka bude Amen tvojoj vječnosti. Amen.
fra Ante Crnčević