Nakon mnogo godina rada neki je izumitelj otkrio umijeće kako zapaliti vatru. Uzeo je svoje oruđe i krenuo u snijegom pokrivene sjeverne krajeve i naučio je pleme vještini – i prednostima – kako zapaliti vatru. Ljudi su bili toliko obuzeti tom novinom da su zaboravili zahvaliti se izumitelju koji je jednog dana tiho otišao. Bio je jedno od rijetkih ljudskih bića obdaren veličinom da nije želio da ga se sjećaju ili da ga štuju, bio je zadovoljan sviješću da njegovo otkriće nekome koristi.
Sljedeće pleme kojemu je došao bilo je željno naučiti kao i prijašnje. Ali mjesni svećenici, ljubomorni zbog strančeva utjecaja, dadoše ga ubiti. Da bi otklonili svaku sumnju zločina, stavili su portret Velikog Izumitelja na glavni žrtvenik u hramu; a obred su tako oblikovali da će njegovo ime biti čašćeno i spomen na njega živ. Izvanredno su se brinuli oko toga da nijedna rubrika obreda ne bude promijenjena ili ispuštena. Oruđe kojim je pravio vatru bilo je pohranjeno u škrinju i rekli su da ozdravlja sve koji s vjerom na nj stave ruke.
Sam Veliki svećenik dao se na posao da sastavi život Izumitelja. Postala je Sveta knjiga u kojoj je njegova ljubeznost prikazana kao primjer za nasljedovanje, njegova su se slavna djela hvalila, njegova nadnaravna priroda postala je člankom vjere. Svećenici su se pobrinuli za to da Knjiga bude predana budućim pokoljenjima, dok su oni autoritativno tumačili značenje njegovih riječi i važnost njegova sveta života i smrti. I bez milosrđa bi kaznili smrću ili izopćenjem svakoga tko bi zastranio od njihove nauke. Zaokupljeni tim vjerskim zadaćama, ljudi su posve zaboravili kako se pravi vatra.
Anthony de Mello