{"id":182,"date":"2011-03-30T20:25:19","date_gmt":"2011-03-30T20:25:19","guid":{"rendered":"http:\/\/vjeronauk.net\/?page_id=182"},"modified":"2011-03-30T20:42:23","modified_gmt":"2011-03-30T20:42:23","slug":"oprostenje-grijeha","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/vjeronauk.net\/?page_id=182","title":{"rendered":"opro\u0161tenje grijeha&#8230;"},"content":{"rendered":"<p>Jedna od najljep\u0161ih Isusovih pri\u010da jest pri\u010da o izgubljenom sinu (Lk 15). U njoj nam je Isus htio pokazati kako je Bog dobar. I to ba\u0161 zato \u0161to rado pra\u0161ta, \u0161to pra\u0161ta i najve\u0107e grijehe. Bog u \u010dovjeku gre\u0161niku, koji se kaje za grijeh, gleda svoga izgubljenog sina kojega on nikada nije prestao ljubiti i koji mu se sada vra\u0107a. Sav radostan i razdragan, Otac u toj Isusovoj pri\u010di ponavlja: \u201c<strong><em>Sin moj bija\u0161e mrtav i o\u017eivje, izgubljen bija\u0161e i na\u0111e se<\/em><\/strong>!\u201d<\/p>\n<p>Evan\u0111elje na hrvatskom zna\u010di Radosna vijest ili Blagovijest. Mogli bismo re\u0107i da je u tom vrhunac <strong>radosti<\/strong> \u0161to \u010dovjek i nakon grijeha mo\u017ee uvijek na\u0107i <strong>Bo\u017eje opro\u0161tenje<\/strong>, jer nema grijeha \u0161to ga Bog ne bi mogao ili htio oprostiti. Istina, Isus govori o grijehu protiv Duha Svetoga koji je neoprostiv (Mt 12,32 i Lk 12,10). No to nije stoga \u0161to Bog ne bi htio oprostiti, nego \u0161to \u010dovjek gre\u0161nik ne\u0107e opro\u0161tenje i odbija ga sve do smrti.<\/p>\n<p>Koliku je snagu i va\u017enost Isus htio dati <strong>opro\u0161tenju grijeha<\/strong>, najljep\u0161e se vidi iz toga \u0161to je to dao Crkvi kao <strong>uskrsni dar<\/strong>. Po sv. Ivanu, to je bila prva rije\u010d Isusa Uskrsloga u\u010denicima: \u00bb<strong><em>Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, opra\u0161taju im se; kojima zadr\u017eite, zadr\u017eani su im<\/em><\/strong>\u00ab (Iv 20,22-23). Na tim rije\u010dima Crkva zasniva svoju vjeru u opro\u0161tenje grijeha. Iz njih je vidljivo da je u opro\u0161tenju grijeha osobito djelatan <strong>Duh Sveti<\/strong>: on sam jest \u00bbopro\u0161tenje grijeha\u00ab. Osim toga, kao uskrsni dar, opro\u0161tenje grijeha jest na neki na\u010din \u00bb<strong>ponovljeno uskrsnu\u0107e<\/strong>\u00ab. Stoga se u Svetom pismu \u010desto govori o <strong>novom srcu<\/strong> \u0161to ga Bog ponovno stvara opro\u0161tenjem.<\/p>\n<h2>Sakramenti &#8211; znakovi Bo\u017eje ljubavi i pra\u0161tanja<\/h2>\n<p>Bog nam svoju ljubav i milost osobito iskazuje po vidljivim znakovima ili <strong>sakramentima<\/strong>. Temeljni sakramenat u kojemu se opra\u0161taju grijesi jest sveti <strong>krst<\/strong>. Krst nas osloba\u0111a <strong>isto\u010dnoga grijeha<\/strong>, a onima koji ga primaju u odrasloj dobi opra\u0161taju se i svi <strong>osobni grijesi<\/strong> koje su do tada po\u010dinili.<\/p>\n<p>Opro\u0161tenje grijeha na poseban na\u010din izvire iz <strong>euharistije<\/strong>. U njoj je prisutan sam Krist Isus, veliki Oprostitelj. On se u svetoj misi prinosi kao <strong>\u017ertva na\u0161ega pomirenja<\/strong>. Pod prilikama kruha i vina prisutno je njegovo tijelo i krv: to je tijelo koje se za nas predaje, to je krv koja se za nas prolijeva <strong>na otpu\u0161tenje grijeha<\/strong>. On je Jaganjac Bo\u017eji koji oduzima grijehe svijeta.<\/p>\n<p>U Crkvi postoji i poseban sakramenat za opro\u0161tenje grijeha \u0161to smo ih po\u010dinili nakon kr\u0161tenja. Na\u017ealost, iskustvo nas u\u010di da i najbolji kr\u0161\u0107ani \u010desto zataje ili &#8211; kako to veli sv. Ivan u Otkrivenju &#8211; ostave prvu ljubav (Otk 2,4). \u0160tovi\u0161e, grijehom prekinu prijateljstvo i Savez s Bogom. Od prvih vremena Crkva je tako razumjela Isusove rije\u010di na dan Uskrsa da je dijelila opro\u0161tenje grijeha svima raskajanima, pa i najte\u017eim gre\u0161nicima.<\/p>\n<p>Taj sakramenat ima vi\u0161e naziva, zove se: <strong>sakramenat pomirenja<\/strong> ili <strong>pokore<\/strong> ili, kako smo \u010de\u0161\u0107e navikli, sveta <strong>ispovijed<\/strong>. Taj sakramenat kao vidljivi znak obavlja se kao susret izme\u0111u \u010dovjeka pokajnika i opunomo\u0107enoga slu\u017eitelja Crkve, biskupa ili sve\u0107enika, koji u ime Boga slu\u0161a pokajnikovo priznanje grijeha i, tako\u0111er u ime Boga, podjeljuje opro\u0161tenje ili odrje\u0161enje.<\/p>\n<p>U tom izvanjskom susretu \u010dovjeka pokajnika i sve\u0107enika, Bo\u017ejeg opunomo\u0107enika, prisutan je sam Bog Oprostitelj. On jedini mo\u017ee oprostiti i opra\u0161ta grijehe. Ali Bog ho\u0107e da redovito dijeli opro\u0161tenje i obnavlja svoj Savez s \u010dovjekom po tom vidljivom znaku i vidljivom susretu. Time se nekako sam \u010dovjek gre\u0161nik ja\u010de anga\u017eira u priznanju i popravku grijeha, a Bog i na vidljiv na\u010din o\u010dituje svoju blizinu i volju da oprosti.<\/p>\n<p>Sam sakramenat pomirenja ili sveta ispovijed sastoji se iz vi\u0161e \u010dina: svijest o grijehu ili grijesima (stoga je potrebno \u00bb<strong>ispitivanje savjesti<\/strong>\u00ab) &#8211; <strong>pokajanje<\/strong> kojim se grijeh opoziva &#8211; <strong>odluka<\/strong> da vi\u0161e ne\u0107emo grije\u0161iti &#8211; <strong>priznanje grijeha<\/strong> Bo\u017ejem opunomo\u0107eniku &#8211; prihva\u0107anje <strong>zadovolj\u0161tine<\/strong> da popravimo grijeh, ukoliko je bio \u0161tetan za druge &#8211; sve\u0107enikovo <strong>odrje\u0161enje<\/strong>.<\/p>\n<p>U nagloj <strong>smrtnoj opasnosti<\/strong> dosta je da se pokajemo za sve grijehe i da, koliko je mogu\u0107e, dobijemo sve\u0107enikovo odrje\u0161enje. Najkra\u0107e pokajanje mo\u017ee biti i ovo: \u00bb<strong><em>Bo\u017ee, oprosti mi sve moje grijehe!<\/em><\/strong>\u00ab ili: \u00bb<strong><em>Bo\u017ee, ljubim te! Moj Isuse, milosr\u0111e!<\/em><\/strong>\u00ab<\/p>\n<p>Svaki je kr\u0161\u0107anin du\u017ean da se bar <strong>jednom godi\u0161nje ispovjedi<\/strong> (ako je svjestan te\u0161kog grijeha), a korisno je da to \u010de\u0161\u0107e \u010dini. Po tom \u010dinu raste njegova samokriti\u010dnost, ja\u010da se u borbi protiv grijeha i zla, postaje pa\u017eljiviji u svom odnosu prema Bogu i ljudima.<\/p>\n<p><strong>Du\u017eni<\/strong> smo ispovjediti <strong>te\u0161ke grijehe<\/strong>, a dobro je i korisno da se povremeno ispovijedamo i za lake grijehe.<\/p>\n<p><strong>Te\u0161ko grije\u0161i<\/strong> \u010dovjek kada posve <strong>svjesno<\/strong> i <strong>svojevoljno<\/strong> \u010dini <strong>veliko zlo<\/strong> protiv Boga i bli\u017enjega. O tome svakome svjedo\u010di njegova <strong>savjest<\/strong>. No savjest treba odgajati osobito po Svetom pismu i po u\u010denju Crkve. Bog nam u Svetom pismu daje znati \u0161to je veliko<strong> zlo prema Bogu<\/strong>, <strong>prema samima sebi<\/strong> i <strong>prema ljudima<\/strong>. A Crkva tu Bo\u017eju istinu u svom nau\u010davanju produbljuje i primjenjuje na prilike \u017eivota.<\/p>\n<p>Sakramenat pomirenja uskrsni je Isusov dar. Po njemu sudjelujemo u Isusovoj muci i smrti, kojom je stupio u borbu protiv grijeha i zla, i u njegovu uskrsnu\u0107u, po kojemu je uspostavio pobjedu dobra. Stoga se slavlje svete ispovijedi normalno zaklju\u010duje slavljenjem svete <strong>pri\u010desti<\/strong>. I u pri\u010di o izgubljenom sinu Otac prire\u0111uje svome sinu povratniku veliku gozbu. (No pri\u010desti smijemo \u010de\u0161\u0107e pristupiti premda se prije nismo ispovjedili; ispovijed je prije pri\u010desti nu\u017ena ako nam savjest predbacuje neki te\u0161ki grijeh.)<\/p>\n<p>Vjera u opro\u0161tenje grijeha odgaja u nama smjelu kr\u0161\u0107ansku borbenost. Mi se s grijehom ne mirimo. I najve\u0107i grijeh i najve\u0107e zlo mogu\u0107e je svladati Bo\u017ejom pomo\u0107u. Stoga je najve\u0107e zlo \u0111avolska <strong>napast<\/strong>, ako se netko predaje <strong>o\u010daju<\/strong> ili bespomo\u0107nosti kao da je sve propalo. Vjera u opro\u0161tenje grijeha treba da nas uvijek ispunja zdravim kr\u0161\u0107anskim optimizmom. Zlo nije ja\u010de od dobra. I umjesto da neprestano mislimo na grijeh i zlo, u svjetlu Isusova uskrsnu\u0107a i po daru opro\u0161tenja grijeha treba da svu svoju pa\u017enju i sve svoje snage hrabro i radosno stavljamo u slu\u017ebu dobra, istine, pravde i ljubavi.<\/p>\n<p>I jo\u0161 ne\u0161to vrlo va\u017eno! Budu\u0107i da Bog nama pra\u0161ta, treba da i mi uvijek <strong>pra\u0161tamo jedni drugima<\/strong>. \u017divot je takav da \u010desto me\u0111u nama nastaju nesuglasice, sukobi, pa \u010dak i ratovi. Ali nema za to boljega lijeka nego da svatko od nas zna prona\u0107i svoj dio krivnje pa da jedni prema drugima uvijek gradimo mostove razumijevanja i opro\u0161tenja. Stoga Isus zavr\u0161ava svoj O\u010dena\u0161 rije\u010dima: \u201c<em>I otpusti nam dugove na\u0161e, kako i mi otpu\u0161tamo du\u017enicima na\u0161im!<\/em>\u201d.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jedna od najljep\u0161ih Isusovih pri\u010da jest pri\u010da o izgubljenom sinu (Lk 15). U njoj nam je Isus htio pokazati kako je Bog dobar. I to ba\u0161 zato \u0161to rado pra\u0161ta, \u0161to pra\u0161ta i najve\u0107e grijehe. Bog u \u010dovjeku gre\u0161niku, koji se kaje za grijeh, gleda svoga izgubljenog sina kojega on nikada nije prestao ljubiti i &hellip; <a href=\"https:\/\/vjeronauk.net\/?page_id=182\" class=\"more-link\">Nastavi \u010ditati <span class=\"screen-reader-text\">opro\u0161tenje grijeha&#8230;<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":0,"parent":28,"menu_order":15,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-182","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/182","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=182"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/182\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":241,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/182\/revisions\/241"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/28"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=182"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}