Bog je Stvoritelj svega \u0161to postoji<\/span> ili, kako ka\u017ee Biblija, \u201cneba i zemlje\u201d. U Apokalipsi (Otkrivenju) Bog se naziva: \u201cJa sam Alfa i Omega<\/em>\u201d (Otk 1,8). Alfa je prvo slovo gr\u010dkoga alfabeta, a Omega posljednje. To zna\u010di: sve je stvorenje poteklo od Boga i u Bogu nalazi svoj posljednji smisao, svoj posljednji cilj. Najljep\u0161e je to o \u010dovjeku izrazio sv. Augustin na po\u010detku svojih Ispovijesti: \u201cZa sebe si nas, o Bo\u017ee, stvorio, i nemirno je srce na\u0161e dok se ne smiri u tebi.<\/em><\/span>\u201d<\/p>\n\n\n\n Bog<\/strong> je na izvoru svih bi\u0107a<\/strong>. Od njega potje\u010de: osnovna materija, ne\u017eiva i \u017eiva priroda, biljke i \u017eivotinje, a vrhunac svega vidljivog stvorenja jest \u010dovjek<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Prve nam stranice Biblije u Knjizi Postanka jednostavnim pjesni\u010dkim jezikom, punim slika, govore o tim veli\u010danstvenim po\u010decima svemira i \u010dovjeka, kojima je sam Bog autor ili za\u010detnik. Stvoriti<\/strong> zna\u010di pozvati na bivstvovanje i dati svemu razvoj i rast te omogu\u0107iti punu zrelost i savr\u0161enstvo. U Bibliji<\/strong> se ni\u0161ta potanje ne govori kako<\/strong> je sve nastalo. Isti\u010de se samo da sve u Bogu ima svoj po\u010detak i da je Bog sve stvorio dobro<\/strong>, \u0161tovi\u0161e veoma dobro. A da se izrazi ta jedinstvena Bo\u017eja svemo\u0107<\/strong> u stvaranju, Biblija \u010desto ponavlja da je Bog sve stvorio svojom rije\u010dju<\/strong>. U Knjizi Postanka stalno se ponavlja, kao u pjesni\u010dkom refrenu: \u201cI re\u010de Bog!\u201d<\/p>\n\n\n\n Me\u0111u stvorenjima na\u0161a vjera razlikuje \u201cvidljivi svijet<\/strong>\u201d, to jest ovaj svemir<\/strong> u kojemu \u017eivi \u010dovjek<\/strong>, i \u201cnevidljivi svijet<\/strong>\u201d ili an\u0111ele<\/strong>. U Bibliji se an\u0111eli pojavljuju kao Bo\u017eji poslanici koji s nama sura\u0111uju u dobru (\u201can\u0111eo\u201d je rije\u010d gr\u010dkog porijekla a zna\u010di \u201cvjesnik\u201d, \u201cposlanik\u201d). Po njima se naro\u010dito o\u010dituje Bo\u017eja dobrota i briga za nas. Svaki \u010dovjek ima an\u0111ela \u010duvara. Vjera u an\u0111ele izra\u017eava na\u0161u sigurnost da se Bog brine za svakoga od nas, da nas \u201cpo imenu\u201d pozna i da smo u najintimnijoj povezanosti s njime. – Ne znamo kako an\u0111eli izgledaju, ali znamo da je Bog svemogu\u0107 i da osim ljudi mo\u017ee stvoriti i druga bi\u0107a obdarena razumom, slobodnom voljom i sposobno\u0161\u0107u da vole. An\u0111eli su duhovna i \u201cbestjelesna\u201d bi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Po Bibliji, vrhunac Bo\u017ejega stvaranja na Zemlji jest \u010dovjek<\/strong>. Biblija izra\u017eava neizrecivo \u010dovjekovo dostojanstvo kad isti\u010de da je stvoren \u201cna sliku Bo\u017eju<\/em><\/strong>\u201d (Post 1,26-27). \u010covjek je sli\u010dan Bogu<\/strong>, \u201cbogolik\u201d, jer mo\u017ee, sli\u010dno kao i Bog, spoznavati<\/strong>; stvarati<\/strong>, ljubiti<\/strong> i \u017eivjeti<\/strong>. \u010covjek nadvisuje sva ostala zemaljska stvorenja mnogim darovima, a osobito razumom i slobodnom voljom. Sposoban je da ljubi, da se udru\u017euje, da bude stvaralac i da tako usavr\u0161ava i sebe i svijet. A po Bibliji, uzdignut je nad sve stvorove osobito time \u0161to je odre\u0111en da bude \u201cdijete Bo\u017eje\u201d. Ve\u0107 smo rekli da se to \u010dovjekovo dostojanstvo u kr\u0161\u0107anskom jeziku zove \u201cBo\u017eje posinjenje\u201d ili \u201cbogosinstvo\u201d ili, drugim rije\u010dima, \u201cmilost posvetna<\/strong>\u201d.<\/p>\n\n\n\n Bog nije stvorio \u010dovjeka kao osamljeno bi\u0107e. Od po\u010detka \u201cmu\u0161ko i \u017eensko stvori ih\u201d (Post 1,27). Njihovo zdru\u017eenje tvori prvi oblik zajednice ljudskih osoba: brak <\/strong>i obitelj<\/strong>. \u010covjek je tako po svojoj naravi dru\u0161tveno bi\u0107e<\/strong> i bez povezanosti i suradnje s drugima ne mo\u017ee ni \u017eivjeti ni razviti svoje sposobnosti.<\/p>\n\n\n\n Na\u017ealost, sklad je Bo\u017ejeg stvorenja poreme\u0107en i naru\u0161en grijehom<\/strong>, a odatle izviru sva druga zla. Sagrije\u0161ili su i an\u0111eli i prvi ljudi, a poslije toga grijeh i zlo postaje \u017ealosna \u010dinjenica i pratilac povijesti \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n\n\n\n An\u0111eli koji su sagrije\u0161ili pobunom protiv Boga izgubili su svoje prvotno dostojanstvo i zauvijek su odba\u010deni od Boga. U Bibliji postoji za njih naziv sotona<\/strong> ili \u0111avao<\/strong>. Izraz sotona potje\u010de iz hebrejskoga, a zna\u010di neprijatelj; to isto zna\u010di i rije\u010d \u0111avao, koja potje\u010de iz gr\u010dkoga. Hrvatska rije\u010d vrag izvorno tako\u0111er zna\u010di neprijatelj. \u0110avli su neprijatelji ljudima, jer im zavide na Bo\u017ejem prijateljstvu pa ih napastuju i zavode na zlo. Isus \u0111avla naziva \u201cUbojica ljudi od po\u010detka<\/em>\u201d (Iv 8,44). \u0110avlu se mo\u017eemo oduprijeti, potpomognuti Bo\u017ejom pomo\u0107u i milo\u0161\u0107u. Stoga Isusov \u201cO\u010de na\u0161\u201d zavr\u0161ava molbom: \u201cOslobodi nas od Zloga!\u201d (Mt 6,13).<\/p>\n\n\n\n Sagrije\u0161ili su i prvi roditelji, Adam i Eva. Njihov je grijeh na slikovit na\u010din opisan u Bibliji u Knjizi Postanka (glava 3). Na djelu je napasnik, \u0111avao, koji ih zavodi. Njihov se grijeh sastoji u neposlu\u0161nosti Bogu i u tome \u0161to su sami, bez Boga, htjeli posti\u0107i i ostvariti svoju bogolikost.<\/p>\n\n\n\n Grijeh praroditelja prelazi kao gre\u0161no stanje na sve njihovo potomstvo. Taj se grijeh zove iskonski<\/strong> ili isto\u010dni<\/strong>, jer iz njega istje\u010du svi ostali grijesi. – Svi se ljudi ra\u0111aju kao potomci gre\u0161noga \u010dovje\u010danstva (kao \u201cdjeca ljudska\u201d), a ne kao nosioci bo\u017eanskog \u017eivota (kao \u201cdjeca Bo\u017eja\u201d).<\/p>\n\n\n\n Taj grijeh dakako nije dotakao Isusa Krista koji je sav bezgre\u0161an. Po posebnoj milosti, od isto\u010dnog je grijeha sa\u010duvana i Isusova Majka, bla\u017eena Djevica Marija. I ona je bez ikakve ljage grijeha od samoga svog za\u010de\u0107a. Stoga je i nazivamo \u201cBezgre\u0161no za\u010de\u0107e\u201d.<\/p>\n\n\n\n Isto\u010dni je grijeh \u201cizobli\u010dio\u201d u ljudima prvotnu \u201cbogolikost\u201d koja im je ponu\u0111ena kao poseban dar. Naru\u0161eno je i izgubljeno ono intimno prijateljstvo \u0161to ga je Bog ponudio \u010dovjeku i koje zovemo Bo\u017eje \u201cposinstvo\u201d ili \u201cmilost posvetna\u201d.<\/p>\n\n\n\n \u010covjek je ostao nekako oplja\u010dkan i ranjen u sebi i u dodiru s drugim stvorenjima. Prvi grijeh usadio je pobunu u ljudski duh, unio je nesklad izme\u0111u duha i tijela. Ljudski je razum potamnio, a volja oslabila. Tako ranjeni, ljudi upadaju u velike zablude o pravom Bogu, o ljudskoj prirodi, o smislu \u017eivota i u procjeni dobra i zla.<\/p>\n\n\n\n Najte\u017ea kazna za grijeh, po Bibliji, jest tjelesna smrt, povezana s tolikim trpljenjima i nevoljama.<\/p>\n\n\n\n Grijeh je nekako preko \u010dovjeka dotaknuo i svu prirodu. I uistinu, priroda i njezine sile, ako su u ruci gre\u0161nog \u010dovje\u010danstva, mo\u017ee postati razorna u svjetskim razmjerima. Dok ljudi ne ovladaju sami sobom, dotle uvijek postoji opasnost da na zlo upotrijebe i prirodne sile.<\/p>\n\n\n\n Zbog toga sav \u017eivot ljudi, i pojedinaca i skupina, kroz svu povijest \u010dovje\u010danstva pru\u017ea sliku dramati\u010dne borbe izme\u0111u svjetla i tame, izme\u0111u istine i la\u017ei, izme\u0111u mr\u017enje i ljubavi, izme\u0111u dobra i zla. To ipak ne zna\u010di da su \u010dovjek i svijet posve po\u0161li po zlu, jer ostaju uvijek Bo\u017eji stvorovi i u svojoj su osnovi dobri.<\/p>\n\n\n\n Ovo u \u010demu nas pou\u010dava Bo\u017eja rije\u010d u Svetom pismu i u vjerovanju Crkve, sla\u017ee se s op\u0107im iskustvom. Ako \u010dovjek iskreno pogleda u svoje srce, nalazi da je sklon na zlo i uronjen u tolike jade koji ne mogu potjecati od dobroga Boga Stvoritelja.<\/p>\n\n\n\n \u0160tovi\u0161e, svu ljudsku povijest pro\u017eima te\u0161ka borba protiv zle mo\u0107i mraka. Ta je borba zapo\u010dela ve\u0107 u praskozorje \u010dovje\u010danstva. Uba\u010den u tu borbu, \u010dovjek se mora neprestano boriti da ostvari dobro. Grijeh poga\u0111a ne samo pojedinog \u010dovjeka nego ima i dru\u0161tvene razmjere. Samo uz velike napore i uz pomo\u0107 Bo\u017eje milosti svaki \u010dovjek i ljudsko dru\u0161tvo mo\u017ee ostvariti \u010dovje\u010dnost i posti\u0107i nutarnji sklad i jedinstvo.<\/p>\n\n\n\n U borbi protiv grijeha i zla \u010dovjek nije prepu\u0161ten sebi. Zbog isto\u010dnoga grijeha i zbog nanosa tolikih osobnih grijeha svih ljudi, nije prestala Bo\u017eja ljubav prema \u010dovjeku i \u010dovje\u010danstvu.<\/p>\n\n\n\n Bog je u svojoj dobroti obe\u0107ao Spasitelja. Od pradavnih vremena \u017eivjela je u \u010dovje\u010danstvu duboka nada da \u0107e Bog ponovno zahvatiti u povijest \u010dovje\u010danstva, da \u0107e spasiti \u010dovjeka i obnoviti djelo stvaranja. To lijepo izra\u017eava poznata molitva u liturgiji: \u201cBo\u017ee, ti si \u010dovjeka divno stvorio i jo\u0161 divnije obnovio<\/em><\/strong>.\u201d<\/p>\n\n\n\n I nakon grijeha Bog stvoritelj svemira i ljudi vodio je uvijek brigu o svojim stvorovima, i o pojedincima i o narodima. O\u010dinski ih je vodio prema ostvarivanju njihova odre\u0111enja.<\/p>\n\n\n\n Iako su pobuna i grijeh, a s njima i patnja i smrt, od prvih po\u010detaka prodrli u ljudsku povijest, Bog je uvijek s ljubavlju pazio na svoje stvorove, \u201cdaju\u0107i im \u017eivotni dah i sve ostalo<\/em><\/strong>\u201d (Dj 17,25).<\/p>\n\n\n\n S osobitom je brigom izabrao izraelski narod<\/strong> da u njemu za sav svijet podr\u017eava i hrani nadu u Spasitelja koji \u0107e iza\u0107i iz toga naroda. Veliki pravednici vapili su za Spasiteljem i pripravljali mu put. Njihovu je \u017eelju najbolje izrazio prorok Izaija<\/strong> u vapaju i molitvi koju i danas Crkva ponavlja u vrijeme Do\u0161a\u0161\u0107a: \u201cRosite, nebesa, odozgor – i oblaci da\u017edite Pravednika! Neka se rastvori zemlja da procvjeta Spasiteljem<\/em><\/strong>\u201d (usp. Iz 45,8).<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Bog – stvoritelj neba i zemlje Bog je Stvoritelj svega \u0161to postoji ili, kako ka\u017ee Biblija, \u201cneba i zemlje\u201d. U Apokalipsi (Otkrivenju) Bog se naziva: \u201cJa sam Alfa i Omega\u201d (Otk 1,8). Alfa je prvo slovo gr\u010dkoga alfabeta, a Omega posljednje. To zna\u010di: sve je stvorenje poteklo od Boga i u Bogu nalazi svoj posljednji … Nastavi \u010ditati Stvoritelja neba i zemlje…<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":0,"parent":28,"menu_order":4,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-56","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/56","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=56"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/56\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2212,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/56\/revisions\/2212"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/28"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=56"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Nevidljivi svijet<\/h2>\n\n\n\n
\u010covjek – vrhunac Bo\u017ejega stvaranja na zemlji<\/h2>\n\n\n\n
Grijeh i zlo u \u010dovje\u010danstvu i stvorenju<\/h2>\n\n\n\n
Obe\u0107anje i o\u010dekivanje Spasitelja<\/h2>\n\n\n\n