{"id":74,"date":"2011-03-02T22:58:25","date_gmt":"2011-03-02T22:58:25","guid":{"rendered":"http:\/\/vjeronauk.net\/?page_id=74"},"modified":"2011-05-03T22:56:37","modified_gmt":"2011-05-03T20:56:37","slug":"mucen-pod-poncijem-pilatom-raspet-umro-i-pokopan","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/vjeronauk.net\/?page_id=74","title":{"rendered":"mu\u010den pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan…"},"content":{"rendered":"
\"\"<\/a>
Antonio Ciseri - Ecce homo<\/figcaption><\/figure>\n

Isusa je slu\u017ebeno osudio zastupnik rimske vlasti ili prokurator Poncije Pilat<\/strong> za vladanja cara Tiberija. Nakon insceniranog (namje\u0161tenog) sudskog procesa u kojemu su Isusovi neprijatelji izmanipulirali narod i izvr\u0161ili pritisak na rimsku vlast, Pilat je napokon Isusa osudio na smrt<\/strong> raspinjanjem na kri\u017eu<\/strong>, premda je pred mnogim svjedocima izjavio: \u201cJa ne nalazim na njemu krivice<\/em><\/strong>\u201d (Iv 19,6).<\/p>\n

Prije negoli \u0107e dragovoljno podnijeti muku i smrt, Isus je proslavio sa svojim u\u010denicima opro\u0161tajnu ve\u010deru<\/strong> koju nazivamo Posljednja ve\u010dera<\/strong>. Za vrijeme ve\u010dere, po\u0161to je svojim u\u010denicima o\u010ditovao svoje najintimnije nakane i nauke, Isus je blagoslovio kruh i vino i dao u\u010denicima blagovati i piti uz rije\u010di: Uzmite i jedite od ovoga svi! Ovo je moje tijelo koje \u0107e se za vas predati! Uzmite i pijte iz ove \u010da\u0161e svi: Ovo je \u010da\u0161a moje krvi Novoga i vje\u010dnog Saveza koja \u0107e se proliti za vas i za sve ljude na otpu\u0161tenje grijeha<\/em><\/strong>.<\/p>\n

Na kraju je dodao i va\u017ene rije\u010di koje su se u\u010denicima duboko usjekle u pamet: \u201cOvo \u010dinite meni na spomen.<\/em><\/strong>\u201d<\/p>\n

Otada, kad Isusovi u\u010denici \u017eele da proslave svoje zajedni\u0161tvo s Isusom Kristom i me\u0111u sobom, kad \u017eele obnoviti<\/strong> spomen na njega i na njegovu smrt, na njegovu \u017ertvenu ljubav na kri\u017eu i na njegovo uskrsnu\u0107e, oni ponavljaju tu Isusovu gestu na Posljednjoj ve\u010deri.<\/p>\n

Taj vjerni\u010dki sastanak zovemo euharistija<\/strong> \u2013 \u201czahvalnica\u201d ili sveta misa<\/strong>. U svakoj se misi obnavlja spomen na Posljednju ve\u010deru i na Isusovu \u017ertvenu smrt na kri\u017eu. Crkva je slavi kao nekrvnu \u017ertvu i pashalnu (vazmenu) gozbu. Mi vjerujemo da je pod prilikama kruha i vina prisutan Isus, na\u0161 uskrsli Gospodin i Spasitelj. On zajedno s nama slavi otajstvo svoje blizine i prisutnosti koju zape\u010da\u0107uje u svetoj pri\u010desti. Tada se na poseban na\u010din ostvaruju Isusove rije\u010di: \u201cTko mene Ljubi, ljubit \u0107e ga moj Otac, i k njemu \u0107emo do\u0107i i kod njega se nastaniti\u201d<\/em><\/strong> (Iv 14,23).<\/p>\n

Dane Isusove muke, smrti i uskrsnu\u0107a slavimo u prolje\u0107e u tzv. Velikom tjednu<\/strong>, a napose u svetom Trodnevlju<\/strong>: na Veliki \u010detvrtak<\/strong> spominjemo Posljednju ve\u010deru, Judinu izdaju i Isusovu muku i uhi\u0107enje, zatvor i preslu\u0161avanje; na Veliki petak<\/strong> slavimo Isusovu smrt iz ljubavi prema nama; u uskrsnoj no\u0107i<\/strong> od Velike subote<\/strong> na Veliku nedjelju ili Uskrs<\/strong> proslavljamo njegovo slavno uskrsnu\u0107e<\/strong>.<\/p>\n

\u010cesto se pitamo, za\u0161to<\/strong> je sve tako trebalo biti, za\u0161to je put na\u0161ega spasenja uklju\u010divao put trpljenja, patnje, muke i smrti nevinoga Sina Bo\u017ejeg i na\u0161ega velikog Brata Isusa Krista? Biblija nam ne daje do kraja odgovor, ali nas upu\u0107uje na vi\u0161estruka i vrlo duboka razmi\u0161ljanja.<\/p>\n

\u2013 Prije svega, valja upozoriti na ovo: da bismo bolje razumjeli tajnu Isusove muke<\/strong> i smrti<\/strong>, ne smijemo tu \u010dinjenicu nikada rastavljati od susljednog uskrsnu\u0107a Isusova<\/strong>. Istom se u slavi Uskrsa mo\u017ee zagledati u tamu Velikoga petka, i u svjetlu Isusova Uza\u0161a\u0161\u0107a i proslave postaje razumljivijom Isusova napu\u0161tenost na kri\u017eu. Sam Isus to tuma\u010di u\u010denicima na putu u Emaus u uskrsno jutro: \u201cNije li trebalo da Krist sve to pretrpi i tako u\u0111e u svoju slavu<\/em><\/strong>\u201d (Lk 24,2)?<\/p>\n

\u2013 Nadalje, svojom mukom i smr\u0107u Isus je pokazao da ima vrednota<\/strong> za koje se isplati polo\u017eiti<\/strong> \u017eivot<\/strong>. Takva vrednota jest: Bog, vlastiti identitet (dosljednost samome sebi), vjernost ljudima koje volimo i. za koje smo odgovorni. Isus je do\u0161ao posvjedo\u010diti tko je Bog<\/strong>; on je isticao svoj vlastiti identitet da je Sin Bo\u017eji<\/strong>; on je propovijedao nove odnose me\u0111u ljudima<\/strong>. I kada su to njegovi neprijatelji stavili u pitanje, on ni uz cijenu smrti nije odustao ni od jedne od svojih rije\u010di. Tako je sam potvrdio ono \u0161to je rekao: \u201cNebo \u0107e i zemlja pro\u0107i, ali moje rije\u010di, ne, ne\u0107e pro\u0107i<\/em><\/strong>\u201d (Mk 13,31).<\/p>\n

\u2013 Isus je htio svojom patni\u010dkom poslu\u0161no\u0161\u0107u \u201csve do smrti na kri\u017eu<\/em><\/strong>\u201d (Fil 2,7) popraviti onu neposlu\u0161nost<\/strong> prvih roditelja koja je bila na dnu prvoga grijeha<\/strong> te se nalazi u svakom \u010dovjekovu grijehu<\/strong>. Sv. Pavao to ovako izra\u017eava: \u201cKao \u0161to neposluhom jednoga \u010dovjeka svi postado\u0161e gre\u0161nici, tako \u0107e i posluhom Jednoga \u2013 to jest Krista \u2013 svi postati pravednici<\/em><\/strong>\u201d (Rim 5,19).<\/p>\n

\u2013 Jedan od razloga Isusove mu\u010deni\u010dke patnje i smrti jest: on je htio biti solidaran<\/strong> sa svima koji trpe i tako je htio osmisliti<\/strong> ljudsku patnju<\/strong>, pa i samu smrt<\/strong>. On je sam svojim u\u010denicima vi\u0161e puta tuma\u010dio tajnu trpljenja i taj zagonetni Bo\u017eji put koji vodi: putem kri\u017ea \u2013 k proslavi; putem patnje \u2013 k ostvarenju dobrote, ljepote i ljubavi; putem neuspjeha \u2013 k uspjehu; putem smrti \u2013 k uskrsnu\u0107u. Najljep\u0161a Isusova slika o tome jest njegova rije\u010d o p\u0161eni\u010dnom zrnu: \u201cAko p\u0161eni\u010dno zrno, pav\u0161i na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod<\/em><\/strong>\u201d (Iv 12,24). Stoga Isus nije samo u\u010dio i govorio kako se trpi, nego je sam \u201cotrpio\u201d sav na\u0161 ljudski \u017eivot, pa i samu smrt.<\/p>\n

\u2013 No, sam Isus upu\u0107uje na vrhunski razlog<\/strong> svoje muke i smrti na kri\u017eu, a to je ljubav<\/strong>. Rekao je da je najve\u0107a ljubav polo\u017eiti svoj \u017eivot za onoga koga ljubimo. Isus je umro iz ljubavi prema svome Ocu i prema nama. Svaki \u010dovjek mo\u017ee re\u0107i sa sv. Pavlom: \u201cIsus me je ljubio i sebe je predao za mene<\/em><\/strong>\u201d (Gal 2,20).<\/p>\n

Biblija nam predstavlja mu\u010deni\u010dku Isusovu smrt<\/strong> na kri\u017eu kao uzrok na\u0161ega spasenja<\/strong>. Ve\u0107 ga je sv. Ivan Krstitelj najavio u lijepoj slici: \u201cEvo Jaganjca Bo\u017ejega koji oduzima grijehe svijeta<\/em><\/strong>\u201d (Iv 1,29). O tom je odavna prorokovao prorok Izaija, kako \u0107e budu\u0107i Spasitelj svoj \u017eivot \u017ertvovati za grijehe svijeta. On u glasovitoj pjesmi o Sluzi Gospodnjem prorokuje: \u201cOn je na\u0161e bolesti ponio, na\u0161e je boli na se uzeo\u2026 Za na\u0161e grijehe probodo\u0161e njega, za opa\u010dine na\u0161e njega satrije\u0161e\u2026 Njegove nas rane iscijeli\u0161e<\/em><\/strong>\u201d (Iz 53,4\u20135). U Novom zavjetu to se proro\u010danstvo primjenjuje na Isusa Krista na\u0161ega Spasitelja, a napose na njegovu muku i smrt kojom je Bogu dao zadovolj\u0161tinu za na\u0161e grijehe i postao za\u010detnik novih odnosa izme\u0111u Boga i \u010dovjeka, glava novoga \u010dovje\u010danstva i po\u010detak velikog preobra\u017eaja svega stvorenja.<\/p>\n

Po Bibliji i stalnom vjerovanju Crkve, mi kr\u0161\u0107ani vjerujemo ovo: Isus Krist<\/strong> je svojom osobom, svojim \u017eivotom, smr\u0107u i uskrsnu\u0107em popravio<\/strong> sve ono \u0161to je grijeh upropastio<\/strong>. Po njemu je ljudima opet vra\u0107eno potpuno Bo\u017eje prijateljstvo<\/strong> ili \u201cmilost posvetna<\/strong>\u201d. Obnovljena je ona \u201cbogolikost\u201d koja je grijehom bila izobli\u010dena. Omogu\u0107en je sklad i sloga me\u0111u ljudima. A u uskrsnu\u0107u<\/strong> bit \u0107e neumrloj du\u0161i \u010dovjeka zauvijek pridru\u017eeno uskrsnulo tijelo i time \u0107e se ostvariti spasenje (\u201cotkupljenje\u201d) \u010dovjeka u cjelokupnoj njegovoj duhovno-tjelesnoj stvarnosti.<\/p>\n

Spasiteljsko djelo Isusa Krista otvara novo doba \u010dovje\u010danstva<\/strong>. Isus Krist je zapo\u010deo novi put koji vodi velikoj preobrazbi stvorenja<\/strong>, dok ne nastane \u201cnovo nebo i nova zemlja<\/strong>\u201d, kako veli Sv. pismo (Otk 21,1).<\/p>\n

Dakako, u tom preobra\u017eaju, \u0161to ga je otpo\u010deo Krist svojim uskrsnu\u0107em, svaki kr\u0161\u0107anin<\/strong>, svaki \u010dovjek<\/strong> i udru\u017eeno \u010dovje\u010danstvo<\/strong> treba da postane Bo\u017ejim suradnikom<\/strong>. To je vrlo dobro izrazio sv. Augustin: \u201cBog te je stvorio bez tebe, ali te spasiti ne\u0107e bez tebe, bez tvoga sudjelovanja<\/em><\/strong>.\u201d<\/p>\n

\ufeff<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Isusa je slu\u017ebeno osudio zastupnik rimske vlasti ili prokurator Poncije Pilat za vladanja cara Tiberija. Nakon insceniranog (namje\u0161tenog) sudskog procesa u kojemu su Isusovi neprijatelji izmanipulirali narod i izvr\u0161ili pritisak na rimsku vlast, Pilat je napokon Isusa osudio na smrt raspinjanjem na kri\u017eu, premda je pred mnogim svjedocima izjavio: \u201cJa ne nalazim na njemu krivice\u201d … Nastavi \u010ditati mu\u010den pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan…<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":0,"parent":28,"menu_order":7,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-74","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/74","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=74"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/74\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":78,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/74\/revisions\/78"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/28"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=74"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}