Jednom su jednog starog pastira koji je ve\u0107 preko sedamdeset godina \u010duvao ovce, upitali novinari: \u201eMo\u017eete li nam ispri\u010dati neko \u017eivotno iskustvo, ne\u0161to \u0161to vam je osobito ostalo u sje\u0107anju, u tako dugome \u017eivotu?\u201c
Po\u010deo je svoju pri\u010du: \u201eCijena jednoga iskustva bila je vrlo visoka, a nitko me nije ni pitao \u017eelim li uop\u0107e iskusiti to iskustvo.\u201c, pa nastavlja: \u201eKada sam imao dvadeset godina, na\u0161ao sam u \u0161umi jedno nejako psetance. Onako male\u0161no mi se smililo pa sam ga jednostavno uzeo sa sobom bez razmi\u0161ljanja. Ve\u0107 nakon nekoliko dana pseto mi se svidjelo i ja sam ga zavolio. Svuda sam ja njega vukao sa sobom, dijelio s njim \u0161to sam i s\u00e2m imao. I pseto je lijepo napredovalo. No, seljani su me po\u010deli zadirkivati govore\u0107i da je to vuk i da ga trebam ubiti jer bi se veliko zlo moglo dogoditi. Kako sam ih mogao poslu\u0161ati kad mi je to bi\u0107e srcu priraslo, uvuklo se pod moju ko\u017eu?! Jednog kasnog ljetnog popodneva nebo je nekako pritislo. Bilo je vedro, ali zrak je bio te\u017eak kao da \u0107e ki\u0161a. U\u0161ao sam u kolibicu u planini. U njoj je bio i tor za ovce koje su tu plandovale u sjenci stabala. \u010cim sam legao na le\u017eaj, o\u010di su mi se same sklopile. Bilo je sparno. Ne znam koliko sam dugo le\u017eao, tek ne\u0161to me je prenulo iz sna. Neko krkljanje i re\u017eanje. Sve je bilo nekako prigu\u0161eno, tako da nisam bio siguran spavam li ja to, ili sam budan. Iza\u0161ao sam da vidim \u0161to je. Vrata su kolibice gledala na zapad. Naran\u010dasta sun\u010dana lopta bila je jo\u0161 za koplje visoko. Moj je pas sjedio okrenut ka suncu. Gubica mu je bila sva krvava, a kako je bio okrenut postrance, sunce mu je naran\u010dasto prosijavalo kroz o\u010di; kao da je mjesto njih imao dvije \u017eeravice. Sve je izgledalo tako nestvarno, tim vi\u0161e \u0161to se ispred njega nalazila hrpa toploga mesa koja je ostala iza prohujalog \u017eivota. Odmah sam shvatio \u0161to je bilo na stvari. U\u0161ao sam hladno i mirno u kolibu i skinuo pu\u0161ku ponad vrata te ponovno iza\u0161ao. Podigao sam lagano pu\u0161ku, nani\u0161anio mu glavu, glavu mog vuka. On se nije ni pomaknuo. Kao da je osje\u0107ao krivicu \u0161to je prokockao moje povjerenje koje sam u njega ulo\u017eio. Povukao sam obara\u010d i on je pao. Da bih nekako spasio \u0161to se spasiti dalo, oti\u0161ao sam u selo po nekog od seljana i po kola. Pomalo me je bilo i sram \u0161to prije nisam seljane poslu\u0161ao. Sunce je upravo zalazilo kada smo po\u010deli tovariti le\u0161eve ovaca u kola. Mo\u017eete li zamisliti koliko je bilo moje zaprepa\u0161tenje kada sam izme\u0111u ovaca nai\u0161ao na tri le\u0161a vuka i jedne vu\u010dice. Srce mi se steglo, a na o\u010di mi grunu\u0161e suze. Ubio sam svog istinskog prijatelja jer sam posumnjao.
Otada je pro\u0161lo \u0161ezdeset godina, a ja tu sliku ne mogu zaboraviti, kao da se danas zbilo. Nakon tog doga\u0111aja nekako sam se povukao u sebe. Rije\u010di su mi nevoljko prelazile preko usana. Postao sam vrlo pa\u017eljiv prema drugima. Od tada u mojoj du\u0161i nema vi\u0161e mjesta za bilo kakvo osu\u0111ivanje bilo koga.\u201c<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Jednom su jednog starog pastira koji je ve\u0107 preko sedamdeset godina \u010duvao ovce, upitali novinari: \u201eMo\u017eete li nam ispri\u010dati neko \u017eivotno iskustvo, ne\u0161to \u0161to vam je osobito ostalo u sje\u0107anju, u tako dugome \u017eivotu?\u201cPo\u010deo je svoju pri\u010du: \u201eCijena jednoga iskustva bila je vrlo visoka, a nitko me nije ni pitao \u017eelim li uop\u0107e iskusiti to … Nastavi \u010ditati Pri\u010da o prijateljstvu<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11],"tags":[],"class_list":["post-1135","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1135","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1135"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1135\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2537,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1135\/revisions\/2537"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1135"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1135"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1135"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}