U pastirskim \u0161atorima svete bo\u017ei\u0107ne no\u0107i, u Betlehemu, ostao je samo mali Benjamin. O\u010di mu bijahu pune suza. Njegov pas Golijat uzalud ga je tje\u0161io tihim lave\u017eom, ma\u0161u\u0107i repom i pola\u017eu\u0107i svoju umiljatu glavicu na nje\u017ene no\u017eice maloga gospodara.
\nSvi su pastiri oti\u0161li iz \u0161atora. Velika svjetlost odvela ih je da se poklone Kralju kraljeva koji se te no\u0107i bija\u0161e rodio. Odjurili su trkom nose\u0107i darove, frule i gajde.
\nMali hromi Benjamin ostao je uz vatru u suzama koje se nisu mogle zaustaviti. On bi im samo smetao; ne bi mogao hodati tako brzo kao oni s tom iskrivljenom nogom i \u0161takom. Golijat ga je ljubazno liznuo po ruci.
\nGore na nebeskom svodu blije\u0161tale su sjajne zvijezde.
\nBenjamin jo\u0161 jednom dobro razmisli, obrisa suze i donese \u010dvrstu odluku. Ustade s te\u0161kom mukom, te ska\u010du\u0107i i oslanjaju\u0107i se na \u0161taku po\u0111e u smjeru kamo je pastire odvela zvijezda. Mu\u010dio se, ali i odmicao, radostan \u0161to \u0107e se i on pokloniti Kralju kraljeva ro\u0111enom u svetoj no\u0107i.
\nGolijat, koji je tr\u010dkarao \u010das naprijed \u010das zaostaju\u0107i i pretra\u017euju\u0107i grmlje, lajao je na vrane da otjera strah.
\nBenjaminu je bilo te\u0161ko hodati i po danu a kamoli ne\u0107e po no\u0107i! \u0160taka mu se je \u010desto spoticala o kamen, posrtao je pa i padao kad bi nai\u0161ao na kakvu jamu, ali se odmah podizao i stisnutih \u0161aka \u017eurio dalje: htio je po svaku cijenu sti\u0107i. \u010cinilo se da ga i zvijezde s neba hrabre i podr\u017eavaju. Susretao je pastire koji su se ve\u0107 vra\u0107ali: bili su veseli i pripovijedali o svemu \u0161to su vidjeli. Ponetko od njih dobacivao je Benjaminu: \u00bbNe mora\u0161 i\u0107i, ja \u0107u ti sve ispri\u010dati!\u00ab Benjamin mu je odgovarao: \u00bbNe, \u017eelim vidjeti.\u00ab Ruke su ga boljele, no on je juna\u010dki dizao \u0161taku i grabio naprijed.
\nNo\u0107 bija\u0161e gotovo na izmaku kad je stigao do mjesta gdje se zvijezda zaustavila. Ondje je vidio samo staru, tro\u0161nu \u0161talicu kakvih je bilo i drugdje. Pred njom se zaustavilo mno\u0161tvo natovarenih deva i bogato odjevenih slugu sa sulicama i sabljama koje su se bljeskale na plamenu zapaljenih baklji. Golijat je lajao na deve, no one na nj nisu uop\u0107e obra\u0107ale pozornost. Benjamin se skaku\u0107u\u0107i prikrao do ulaza u \u0161talu.
\nU kutu je stajao \u010dovjek, a na slami sjedila \u017eena. O\u010di joj bijahu blage i svojom je nje\u017eno\u0161\u0107u ispunjala prostor u \u0161tali. U njezinu krilu spavalo je djete\u0161ce.
\nTrojica tajanstvenih ljudi stroga izgleda bijahu pognuti ispred dje\u010daka prepuni po\u0161tovanja. Zatim su ustali i jedan za drugim prinijeli Djetetu dragocjene darove u skupocjenim \u0161krinjama. Prvi je donio tamjan kakvoga se rijetko moglo na\u0107i. Oblak dima ugodna mirisa ispunio je \u0161talu. Dijete se probudilo i po\u010delo ka\u0161ljati. Drugi \u010dovjek, otmjena izgleda, valjda kakav uva\u017eeni mudrac, bija\u0161e odjeven u ko\u017eu boje ebanovine. On je otvorio ko\u0161aricu punu zlatnika. Njihov zveket upla\u0161i Dijete, te ono uroni lice u maj\u010dina njedra. Tre\u0107i je \u010dovjek odlo\u017eio skupocjenu pomast do Djetetovih nogu. O\u0161tri mirisi nadra\u017eili su ga, te je po\u010delo kihati.
\nBenjamin bija\u0161e o\u010daran, no u \u017eurbi je zaboravio dar, pa se sada pitao \u0161to bi mu osobitoga mogao ponuditi. Pogledao se, bio je tek siroma\u0161ni hromi dje\u010dak koji ni hodati nije mogao bez \u0161take. \u0160taka! Pa da, to bija\u0161e najdragocjenije \u0161to je imao. Odlu\u010dio je Svetom djetetu darovati svoju \u0161taku. Boja\u017eljivo se pribli\u017eio jaslicama, te mu naslonjen na stup pru\u017eio \u0161taku. Dijete je otvorilo o\u010di i nasmije\u0161ilo se. Bio je to smije\u0161ak koji je Benjaminovu du\u0161u ispunio rado\u0161\u0107u. Dijete je onda ispru\u017eilo ru\u010dicu i, pokazav\u0161i neobi\u010dnu snagu, prigrlilo \u0161taku. Benjamin se iznenadio i po\u010deo teturati: \u010dinilo mu se da \u0107e pasti, no ipak se odr\u017eao na nogama.
\nSpustio je na zemlju onu bolesnu i zgr\u010denu nogu kojom nikad nije hodao. Odjednom shvati da je ozdravio. \u010cak je i Golijat, koji ga je slijedio i promatrao svojim vjernim i \u0161irom otvorenim o\u010dima, po\u010deo veselo lajati. Benjaminu je bilo jasno da se njegov dar svidio Djetetu u jaslicama, te mu je, na svoj na\u010din, uzvratilo.
\nPosko\u010dio je malo da se posve uvjeri u svoje ozdravljenje, a onda se bacio na koljena pred Djetetom, poljubio njegovu bucmastu ru\u010dicu i usnama dotaknu lice \u0161ap\u0107u\u0107i tiho, sasvim tiho: \u00bbHvala ti lijepa!\u00ab
\nIsusova je majka blago pomilovala kovr\u010dastu Benjaminovu glavu, a on se trkom uputio k \u0161atorima. Golijat ga ovaj put nije mogao slijediti.<\/p>\n
Bruno Ferrero<\/em><\/b><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U pastirskim \u0161atorima svete bo\u017ei\u0107ne no\u0107i, u Betlehemu, ostao je samo mali Benjamin. O\u010di mu bijahu pune suza. Njegov pas Golijat uzalud ga je tje\u0161io tihim lave\u017eom, ma\u0161u\u0107i repom i pola\u017eu\u0107i svoju umiljatu glavicu na nje\u017ene no\u017eice maloga gospodara. Svi su pastiri oti\u0161li iz \u0161atora. Velika svjetlost odvela ih je da se poklone Kralju kraljeva … Nastavi \u010ditati Benjamin<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11],"tags":[],"class_list":["post-1409","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1409","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1409"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1409\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1411,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1409\/revisions\/1411"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1409"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1409"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1409"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}