{"id":1475,"date":"2013-03-22T22:26:21","date_gmt":"2013-03-22T21:26:21","guid":{"rendered":"http:\/\/vjeronauk.net\/?p=1475"},"modified":"2013-03-22T22:26:21","modified_gmt":"2013-03-22T21:26:21","slug":"pismo-poglavice-seattlea","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vjeronauk.net\/?p=1475","title":{"rendered":"Pismo poglavice Seattlea"},"content":{"rendered":"

Godine 1854. \u201cVeliki bijeli poglavica\u201d u Washingtonu ponudio je kupnju prostrane indijanske zemlje, a indijanskom narodu obe\u0107ao rezervat. Odgovor poglavice Seattlea na ponudu iz Washingtona glasi:\u00a0<\/em><\/p>\n

Kako se mo\u017ee kupiti ili prodati nebo i toplina zemlje? Takvo \u0161to sasvim nam je strano. Mi ne posjedujemo svje\u017einu zraka i bistrinu vode, pa kako ih mo\u017eete kupiti? Svaki je djeli\u0107 ove zemlje svet mome narodu. Svaka blistava borova iglica, svako zrno pijeska na rije\u010dnom sprudu, svaka maglica u tami \u0161ume, svaki zuje\u0107i kukac, sveti su u mislima i u \u017eivotu moga naroda. Sokovi u drvetu pro\u017eeti su sje\u0107anjem na crvenog \u010dovjeka.<\/p>\n

Kada mrtvi bljedoliki odu u \u0161etnju me\u0111u zvijezde, zaboravljaju mjesto gdje su ro\u0111eni. Na\u0161i mrtvi nikada ne zaborave svoju predivnu zemlju, jer ona je mati crvenog \u010dovjeka. Dio smo zemlje i ona je dio nas. Mirisave trave su nam sestre; jelen, pastuh; veliki orao – bra\u0107a su nam. Stjenoviti vrhunci, so\u010dni pa\u0161njaci, toplo ponijevo tijelo i \u010dovjek \u2013 sve pripada istoj obitelji.<\/p>\n

Kad Veliki poglavica iz Washingtona \u0161alje svoj glas da \u017eeli kupiti na\u0161u zemlju, previ\u0161e od nas tra\u017ei. Veliki poglavica poru\u010duje da \u0107e nam prona\u0107i mjesto na kojem \u0107emo lijepo \u017eivjeti. On \u0107e nam biti otac, mi njemu djeca. Razmotrit \u0107emo tu ponudu da kupite na\u0161u zemlju: Ali, ne\u0107e to biti lako. Ova je nama zemlja sveta.<\/p>\n

Ova blistava voda \u0161to te\u010de brzacima i rijekama nije samo voda, ve\u0107 krv na\u0161ih predaka. Ako vam prodamo zemlju, morate se sjetiti da je ova voda sveta, morate re\u0107i svojoj djeci da je sveta, da svaki odraz u bistrom jezeru kazuje doga\u0111aje i uspomene iz \u017eivota moga naroda. \u017dubor vode glas je oca, moga oca. Rijeke su na\u0161a bra\u0107a, uta\u017euju nam \u017ee\u0111. Rijeke no\u0161e na\u0161e kanue, hrane nam djecu. Prodamo li vam ovu zemlju, morate se sjetiti i u\u010diti svoju djecu da su rijeke na\u0161a, a i va\u0161a bra\u0107a. Zato rijekama morate pru\u017eiti dobrotu kakvu biste bratu pru\u017eili.<\/p>\n

Znamo da nas bijeli \u010dovjek ne razumije. Njemu je ovaj kraj isti kao i bilo koji drugi. On je stranac koji do\u0111e no\u0107u i oduzme zemlji sve \u0161to mu treba. Zemlja mu nije brat, ve\u0107 neprijatelj; kada je pokori, on kre\u0107e dalje. Ostavlja za sobom grobove svojih otaca i ne mari zbog toga. Oduzima zemlju svojoj djeci i nije ga briga.<\/p>\n

Grobovi njegovih otaca i zemlja \u0161to mu djecu rodi \u2013 ostaju zaboravljeni. Prema majci \u2013 zemlji i prema bratu – nebu, odnosi se kao prema stvarima \u0161to se mogu kupiti, oplja\u010dkati, prodati poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova \u0107e pohlepa uni\u0161titi zemlju i za sobom ostaviti samo pusto\u0161.<\/p>\n

Ne znam. Na\u0161 se na\u010din \u017eivota razlikuje od va\u0161ega. Od pogleda na va\u0161e gradove crvenog \u010dovjeka zabole o\u010di. To je mo\u017eda zato \u0161to je crveni \u010dovjek divlji i ne razumije stvari. U gradovima bijelog \u010dovjeka nema mirnog kutka. Nema mjesta na kojem bi se \u010dulo otvaranje li\u0161\u0107a u prolje\u0107e ili drhtaj krilaca u mu\u0161ice. Mo\u017eda zato \u0161to sam divlji – naprosto ne shva\u0107am. Buka mi vrije\u0111a u\u0161i. \u0160to li vrijedi \u017eivot ako \u010dovjek ne mo\u017ee \u010duti usamljeni krik kozoroga ili no\u0107nu prepirku \u017eaba u bari? Ja sam crveni \u010dovjek i ne razumijem mnogo… Indijanac voli meki zvuk vjetra kad se poigrava povr\u0161inom mo\u010dvare, i miris povjetarca osvje\u017een podnevnom ki\u0161om ili borovinom.<\/p>\n

Najve\u0107e blago crvenog \u010dovjeka jest zrak. Svako dijeli isti \u017eivot, drvo, \u010dovjek i \u017eivotinja. Svima je taj dah potreban. Bijeli \u010dovjek kao da ne opa\u017ea zrak koji udi\u0161e. Poput nekoga tko je dugo na samrti, imun je na smrad. Prodamo li vam svoju zemlju, morate se sjetiti da nam je zrak dragocjen, da zrak dijeli svoj duh sa svim \u017eivotom koji odr\u017eava. Vjetar \u0161to je mome djedu dao prvi dah, prihvatit \u0107e i njegov posljednji uzdah. Ako vam prodamo zemlju, morate je \u010duvati kao svetinju, kao mjesto na koje \u0107e i bijeli \u010dovjek mo\u0107i do\u0107i da udahne vjetar, zasla\u0111en mirisom poljskog cvije\u0107a.<\/p>\n

Razmotrit \u0107emo va\u0161u ponudu da kupite zemlju. Odlu\u010dimo li pristati, zahtijevat \u0107u da ispunite ovaj uvjet:<\/p>\n

Bijeli \u010dovjek se mora ophoditi prema \u017eivotinjama ovog kraja kao prema svojoj bra\u0107i. Divlji sam i ne razumijem druga\u010diji \u017eivot. Vidio sam po prerijama tisu\u0107e bizona koje je bljedoliki ostavio, ustrijeliv\u0161i ih iz jure\u0107eg vlaka. Divljak sam i ne razumijem kako \u017eeljezni konj iz kojeg suklja dim mo\u017ee biti va\u017eniji od bizona, kojega mi ubijamo samo da bismo pre\u017eivjeli.<\/p>\n

\u0160to je \u010dovjek bez \u017eivotinje.? Kad bi \u017eivotinje nestalo, \u010dovjek bi umro od velike usamljenosti duha. \u0160to god zadesi \u017eivotinje, ubrzo sna\u0111e i \u010dovjeka. Sve je na svijetu povezano.<\/p>\n

Morat \u0107ete u\u010diti svoju djecu da im je pod nogama pepeo na\u0161ih djedova. Da bi po\u0161tovali zemlju, kazat \u0107ete im da je zemlja bogata \u017eivotom na\u0161ih predaka.<\/p>\n

Morat \u0107ete u\u010diti svoju djecu isto \u0161to i mi u\u010dimo svoju \u2013 da nam je zemlja mati. \u0160to sna\u0111e zemlju, sna\u0111e i njenu djecu. Pljuje li \u010dovjek na zemlju, pljuje i na sebe.<\/p>\n

Zemlja ne pripada \u010dovjeku. \u010covjek pripada zemlji. To dobro znamo. Sve je u me\u0111usobnoj vezi, kao \u0161to je obitelj sjedinjena krvlju. Sve je povezano. Nije \u010dovjek tvorac tkanice \u017eivota, ve\u0107 samo vlakno u njoj. \u0160to uradi s tkanicom, \u010dini i sa samim sobom.<\/p>\n

\u010cak ni bijeli \u010dovjek, \u010diji Bog kro\u010di i govori s njime kao prijatelj s prijateljem, ne\u0107e izbje\u0107i zajedni\u010dkoj sudbini. Mo\u017eda smo ipak bra\u0107a. Vidjet \u0107emo.<\/p>\n

Jedno znamo sigurno, a to \u0107e i bijeli \u010dovjek morati shvatiti: na\u0161 Bog je isti Bog. Mo\u017eda mislite da i njega mo\u017eete posjedovati, kao \u0161to se spremate da uzmete cijelu na\u0161u zemlju. Ali ne\u0107ete! On je Bog ljudi i njegova je milost jednaka za crvenog i za bijelog \u010dovjeka. Ova je zemlja njemu sve. Oskvrnuti je, isto je \u0161to i prezreti njenog stvoritelja. Bijelih \u0107e ljudi nestati; mo\u017eda \u010dak i prije nego ostalih plemena.<\/p>\n

Ne razumijemo za\u0161to se ubija bizon, za\u0161to se krote divlji konji, za\u0161to je u dubini \u0161ume toliko ljudskog vonja, za\u0161to je pogled na zelene bregove rastrgan \u017eicama \u0161to govore? Gdje su gu\u0161tici? Nema ih vi\u0161e. Gdje je orao? Oti\u0161ao.<\/p>\n

Pravom \u017eivljenju je kraj. Nastupa borba za opstanak!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Godine 1854. \u201cVeliki bijeli poglavica\u201d u Washingtonu ponudio je kupnju prostrane indijanske zemlje, a indijanskom narodu obe\u0107ao rezervat. Odgovor poglavice Seattlea na ponudu iz Washingtona glasi:\u00a0 Kako se mo\u017ee kupiti ili prodati nebo i toplina zemlje? Takvo \u0161to sasvim nam je strano. Mi ne posjedujemo svje\u017einu zraka i bistrinu vode, pa kako ih mo\u017eete kupiti? … Nastavi \u010ditati Pismo poglavice Seattlea<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1475","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-duhovne-misli"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1475","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1475"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1475\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1476,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1475\/revisions\/1476"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1475"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1475"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1475"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}