U prolje\u0107e 1983. godine Margaret Patrick do\u0161la je u centar za rehabilitaciju starijih osoba na fizikalnu terapiju. Kad je Millie McHugh, dugogodi\u0161nja djelatnica, predstavila Margaret ostalima u Centru, primijetila je tugu u Margaretinim o\u010dima kada je ugledala glasovir.
\n“Ne\u0161to nije u redu?”. pitala je Millie. “Ne”, odgovorila je Margaret blago. “Samo pri pogledu na glasovir naviru mi sje\u0107anja. Glazba mi je bila sve prije mo\u017edanog udara.” Millie je bacila pogled na Margaretinu uko\u010denu desnu ruku, a \u017eena joj je prepri\u010dala neke od najsvjetlijih trenutaka svoje karijere.
\nOdjednom je Millie rekla: “Pri\u010dekajte ovdje. Vratiti \u0107u se za \u010das.” Malo poslije do\u0161la je u pratnji niske, sjedokose \u017eene s debelim nao\u010dalama, \u017eena je hodala uz pomo\u0107 \u0161tapa. “Margaret Patrick”, kazala je Millie, “ovo je Ruth Eisenberg.” Zatim se nasmije\u0161ila. “I ona je svirala glasovir, ali kao i Vi, ne mo\u017ee svirati nakon mo\u017edanog udara. G\u0111a Eisenberg mo\u017ee koristiti desnu ruku, a Vi lijevu, i imam osje\u0107aj da bi vas dvije mogle u\u010diniti ne\u0161to prekrasno.”
\n“Znate li Chopinov valcer u D-molu?” pitala je Ruth. Margaret je klimnula. Sjele su jedna pokraj druge na glasovirsku klupicu. Dvije zdrave ruke jedna s duga\u010dkim, otmjenim crnim prstima, a druga s kratkim, debelju\u0161kastim, bijelim skladno su prelazile po tipkama od ebanovine i slonova\u010de. Od tog su dana stotinu puta sjele za glasovir. Margaret bi svoju bespomo\u0107nu ljevicu polo\u017eila na Ruthino koljeno. Dok je Ruth zdravom rukom svirala melodiju Margaret je svojom zdravom rukom svirala pratnju. Njihovo je sviranje odu\u0161evilo televizijske gledatelje, slu\u0161atelje po crkvama i \u0161kolama, u centrima za rehabilitaciju i stara\u010dkim domovima. A njih dvije dijelile su mnogo vi\u0161e od same glasovirske klupice. Po\u010delo je Chopinom, Bachom i Beethovenom, a onda su otkrile da imaju vi\u0161e zajedni\u010dkog nego \u0161to su mogle pomisliti. Obadvije su prabake i udovice, obadvije su izgubile sina, obadvije su jo\u0161 mogle mnogo toga dati, ali ne jedna bez druge. Dijele\u0107i s Maragret glasovirsku klupicu, Ruth je \u010dula kako ka\u017ee “Glazba mi je bila oduzeta, ali Bog mi je dao Ruth.” O\u010dito je Margaretino uvjerenje pre\u0161lo i na Ruth, a za proteklih pet godina otkako sviraju zajedno, danas Ruth ka\u017ee “Sastavila nas je Bo\u017eja providnost.”
\nI to je pri\u010da o Margaret i Ruth, koje same sebe nazivaju Ebanovinom i Slonova\u010dom.<\/p>\n
Svi smo mi an\u0111eli s jednim krilom. Mo\u017eemo letjeti samo ako jedni druge zagrlimo! U prolje\u0107e 1983. godine Margaret Patrick do\u0161la je u centar za rehabilitaciju starijih osoba na fizikalnu terapiju. Kad je Millie McHugh, dugogodi\u0161nja djelatnica, predstavila Margaret ostalima u Centru, primijetila je tugu u Margaretinim o\u010dima kada je ugledala glasovir. “Ne\u0161to nije u redu?”. pitala je Millie. “Ne”, odgovorila je Margaret blago. “Samo pri pogledu na glasovir … Nastavi \u010ditati An\u0111eli s jednim krilom<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11],"tags":[],"class_list":["post-1659","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1659","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1659"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1659\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1660,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1659\/revisions\/1660"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1659"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1659"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1659"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n<\/i>Margaret Patrick<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"