U no\u0107i kad se rodio Isus, an\u0111eli su si\u0161li s neba, pjevali, igrali kolo, plesali oko betlehemske \u0161talice. Njihove su pjesme bile \u010diste, milozvu\u010dne i osje\u0107ajne kakve zemlja jo\u0161 nije \u010dula. Nisu te pjesme mogli svi \u010duti. Okolni su stanovnici \u010duli samo nekakvo brujanje, okrenuli bi se na drugu stranu i nastavili spavati. Tko je htio \u010duti an\u0111eoske pjesme, trebao je imati posebno srce.
\nU dnu velikoga kanala, na obalama mo\u010dvare, mlada je trstika \u010dula nebesku pjesmu i zatitrala u njezinu ritmu nji\u0161u\u0107i se kao da ple\u0161e zajedno s an\u0111elima.
\n\u00bbPrestani s tim!\u00ab, ukorila ju je stara trstika. \u00bbIde\u0161 mi na \u017eivce svojim ludorijama!\u00ab
\n\u00bbPusti nas da spavamo\u00ab, javile su se ostale trstike. Nisu ni sve trstike \u010dule pjesmu an\u0111ela. Ali mala ju je trstika \u010dula i ona je jednostavno u\u017eivala u plesu no\u0161ena divnom nebeskom glazbom: \u00bbSlava Bogu na visini… na zemlji mir ljudima koje on ljubi.\u00ab<\/p>\n
Vrijeme je prolazilo. Mlada je trstika oja\u010dala i odrasla, imala je na sebi nekoliko \u010dvorova, ali svaki put kad bi vjetar zapuhao, ona bi zatreperila i kroz nju se ponavljala pjesma an\u0111ela.
\nJednoga dana mlad neki pastir doveo je svoje stado da ga napoji u bari. Dok su ovce jurile da si prona\u0111u pristup do vode, pastir se ogledavao uokolo. Pogled mu se zaustavi na trstiki, koja ga podsjeti na to da ve\u0107 dugo kani na\u010diniti frulu, jer se stara toliko rasu\u0161ila da joj zvuk vi\u0161e nije bio \u010dist i jasan. Dohvati no\u017e i odsije\u010de trstiku. Malo ju je prou\u010dio i po\u010deo obra\u0111ivati. Htio je isprobati zvuk, a tek \u0161to je naslonio usne, iz trstike se za\u010du\u0161e melodije koje za\u010dudi\u0161e pastira: bijahu \u010diste i lagane kao tajanstveni da\u0161ak, ali da\u0161ak koji prodire u srce onih koji slu\u0161aju.
\nIste ve\u010deri sjeo je pastir uz ognji\u0161te, izvadio frulu i po\u010deo svirati. Odjednom svi u ku\u0107i zastado\u0161e te zavlada ti\u0161ina, \u010dak je i pucketanje suharaka na ognji\u0161tu utihnulo; svi su slu\u0161ali an\u0111eoske melodije.
\nI sam je pastir bio iznena\u0111en, u\u010dinilo mu se da nije on koji svira, nego da frula svira sama od sebe, kao da su zvukovi svojevoljno iz nje izlazili.
\nJedan stari pastir zatvorio je o\u010di i promrljao: \u00bb\u010cini mi se da sam ove zvukove \u010duo jedne davne no\u0107i u Betlehemu…\u00ab<\/p>\n
Ali svirala je u sebi \u010duvala jednu jo\u0161 ve\u0107u tajnu.
\nJednoga je dana izbila \u017eestoka sva\u0111a izme\u0111u dviju pastirskih grupa oko prvenstva i prava na neke pa\u0161njake. Proradili su \u0161tapovi, jedan je od pastira potegao i no\u017e. Mladomu pastiru toga \u010dasa do\u0111e nadahnu\u0107e da zasvira. Zvukovi frule bijahu tihi, no istoga su trena zaustavili sva\u0111u. Pastirima se opusti\u0161e stisnute \u0161ake, \u010dak su bili spremni na pomirenje, jer \u017eivot sam po sebi bija\u0161e dovoljno te\u017eak. Od toga dana svagda kad bi izbila sva\u0111a, pozvali bi mladoga pastira i rekli: \u00bbZasviraj nam na svojoj fruli!\u00ab Napetosti bi nestalo, povukle bi se ru\u017ene rije\u010di i prijetnje, ledena bi se srca otopila, a na lica pastira vratio bi se smije\u0161ak i ponovno bi zavladao mir.
\nAli \u0161to \u0107e se sve dogoditi s \u010dudesnom sviralom koja je u sebi krila pjesmu an\u0111ela?<\/p>\n
Kad je ve\u0107 jako ostario, pastir je svoju frulu prepustio najmla\u0111emu sinu. Ovaj se proslavio, zvali su ga Mirotvorac.
\nKad je Mirotvorac umirao, predao je frulu svomu sinu i tako je trajalo stolje\u0107ima, sve dok je neki kri\u017ear nije kupio kao uspomenu iz Svete zemlje i donio u Europu. No tu nitko vi\u0161e nije znao za \u010dudesnu mo\u0107 koju je ona imala. Prelazila je tako iz ruke u ruku, s koljena na koljeno, sve dok jednoga dana…
\n\u00bbDjede, \u010dija je ovo stara frula?\u00ab, upita Janko, devetogodi\u0161nji dje\u010dak, dok je ra\u0161\u010di\u0161\u0107avao starudiju na tavanu. \u00bbMoj ju je pradjed kupio na javnoj dra\u017ebi, mora da je jako stara\u00ab, odgovori djed.
\n\u00bbMogu li je zadr\u017eati?\u00ab
\n\u00bbNaravno da mo\u017ee\u0161.\u00ab
\n\u00bbMo\u017eda je \u010darobna…\u00ab, zaklju\u010di Janko i obri\u0161e je rup\u010di\u0107em. Zasvirao je i \u010duo mekan i jasan zvuk.
\nSljede\u0107ega dana donio je Janko svoju novu frulu u \u0161kolu. Onako crna i neugledna, i nije ba\u0161 pobudila osobitu pozornost. U\u010diteljica je kasnila na sat i u razredu je nastala galama. Marko i Luka su se \u017eestoko posva\u0111ali, na kraju i potukli bacaju\u0107i knjige i klupe po razredu. Janko se povukao u kut i po\u010deo svirati. Blagi i zanosni mir zavladao je cijelim razredom. Marko i Luka su zastali kao ukopani.
\n\u00bbOprosti\u00ab, rekao je Marko. \u00bbPomirimo se\u00ab, odgovorio je Luka i pru\u017eio mu ruku. O\u010di sviju bijahu uperene u Janka.
\n\u00bbKako divno svira\u0161\u00bb, rekla je Marina.
\n\u00bbJa sam samo puhao u frulu…\u00ab, mrmljao je Janko zbunjeno. \u00bbZnao sam da je \u010darobna\u00ab, pomislio je sretan \u0161to je to otkrio.
\nAli najsretnije bija\u0161e srce mlade trstike, koje je stolje\u0107ima \u010duvalo pjesmu an\u0111ela, a da nije izgubilo ni jednu jedinu notu.<\/p>\n
Bruno Ferrero<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U no\u0107i kad se rodio Isus, an\u0111eli su si\u0161li s neba, pjevali, igrali kolo, plesali oko betlehemske \u0161talice. Njihove su pjesme bile \u010diste, milozvu\u010dne i osje\u0107ajne kakve zemlja jo\u0161 nije \u010dula. Nisu te pjesme mogli svi \u010duti. Okolni su stanovnici \u010duli samo nekakvo brujanje, okrenuli bi se na drugu stranu i nastavili spavati. Tko je … Nastavi \u010ditati Pjesma an\u0111ela<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11],"tags":[],"class_list":["post-1708","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1708","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1708"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1708\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1989,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1708\/revisions\/1989"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1708"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1708"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1708"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}