{"id":2030,"date":"2020-11-21T09:51:24","date_gmt":"2020-11-21T08:51:24","guid":{"rendered":"https:\/\/vjeronauk.net\/?p=2030"},"modified":"2020-11-21T10:20:16","modified_gmt":"2020-11-21T09:20:16","slug":"carobna-kugla","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vjeronauk.net\/?p=2030","title":{"rendered":"\u010carobna kugla"},"content":{"rendered":"\n

U malenom selu koje se smjestilo na samom vrhu brda \u017eivjeli su sretni i zadovoljni ljudi.
Po prostranim dvori\u0161tima i uz putove igrala su se djeca. Odrasli su radili pjevu\u0161e\u0107i ili u vedru razgovoru.
Roda je svake godine dolazila u svoje gnijezda na vrhu najvi\u0161eg krova.
\u00bbOna donosi sre\u0107u\u00ab, govorili su ljudi.
U ku\u0107ici nedaleko od sela stanovao je sa svojim roditeljima, s djedom i bakom, pastir\u010di\u0107 Manolo.
Svako jutro, istom nakon svitanja, kretao je sa svojim stadom u opustjela brda obasjana prvim sun\u010devim zrakama, da mu prona\u0111e pa\u0161u. Usput je frulicom svirao poznate melodije.
U sela bi se vra\u0107ao podve\u010der, uvijek veseo i dobre volje, kako su to mogli primijetiti prijatelji kaje je radosno pozdravljao. Kad bi ve\u010derao – komad kruha, \u0161alicu kozjega mlijeka i komadi\u0107 sira – baka mu je pripovijedala o doga\u0111ajima iz davnih vremena. Manolo bi brzo zaspao. \u010cesto je sanjao da poput ptice slobodno leti visoko gore me\u0111u zvijezdama.

\u010cudno svjetlo u grmu<\/em>
<\/strong>Jednoga dana, dok je napasao koze u masliniku, Manolo spazi \u010dudnu svjetlost u grmu. Razgrne grane i ugleda prekrasnu kristalnu kuglu koja je sjala plavkastim svjetlom. Pastir\u010di\u0107 je uze i pomna razgleda.
\u00bb\u0160to bi to moglo biti?\u00ab, pitao se za\u010du\u0111eno dok ju je okretao sad na jednu sad na drugu stranu.
\u00bbZa\u017eeli ne\u0161to!\u00ab, za\u010duje odjednom tihi glasi\u0107 iz kugle. \u00bbIspunit \u0107u sve tvoje \u017eelje.\u00ab
Manolo nije vjerovao svojim u\u0161ima. Sjeo je na busen trave, odlo\u017eio kuglu i po\u010deo razmi\u0161ljati. Toliko toga je \u017eelio!
\u00bbTrebao bih za\u017eeljeti ne\u0161to neobi\u010dno\u00ab, pomisli. \u00bbMo\u017eda da mogu 1etjeti ili da plovim morima u brzom jedrenjaku… Pri\u010dekat \u0107u do sutra, moram o tome dobro razmisliti\u00ab, odlu\u010dio je na kraju.
Spremio je kristalnu kuglu u platnenu torbu, skupio stado i po\u0161ao ku\u0107i, odlu\u010dan da o \u010dudesnom otkri\u0107u nikomu ne progovori ni rije\u010di.
Ni sljede\u0107ega dana Manolo nije smislio \u017eelju kojom bi bio posve zadovoljan. Ni\u0161ta, ba\u0161 ni\u0161ta nije mu se \u010dinilo tako dragocjenim, tako va\u017enim i potrebnim da bi ta po\u017eelio.
Dani su prolazili jedan kao i drugi. On je \u010desto sjedao u hladovinu, vadio tajanstvenu kuglu iz torbe i slu\u0161ao divne rije\u010di: \u00bbReci mi svoju \u017eelju. Sve \u0161to za\u017eeli\u0161…\u00ab Manolo se smje\u0161kao, nije znao \u0161to odgovoriti.
Baka mu je svake ve\u010deri pripovijedala nevjerojatne pri\u010de iz davnine i on je, zami\u0161ljaju\u0107i kako posje\u0107uje nebeske zvijezde, presretan tonuo u san.

Dvorci sa zlatnim vratima<\/em>
<\/strong>Mje\u0161tani su se po\u010deli \u010duditi. Odnedavna je Manolo bio sretniji nego ina\u010de. \u00bbI frula mu svira ljep\u0161e nego prije\u00ab, \u0161aptali su me\u0111usobno sa sve ve\u0107im divljenjem. Napokon su odlu\u010dili da ga danono\u0107no slijede. Bilo je ljeto, pa je dje\u010dak \u010desto spavao u brdima na otvorenom.
Jedan ga je dje\u010dak iz sela potajno slijedio. Predve\u010der se pri\u0161uljao grmu da sve dobro izbliza vidi. Manolo je iz torbe izvadio ne\u0161to sjajno, okretao ga je u rukama i razmi\u0161ljao zatvorenih o\u010diju.
Dje\u010dak je pri\u010dekao da pastir\u010di\u0107 zaspi, a onda mu se tiho prikrao, uzeo kristalnu kuglu i odjurio u selo da svima \u0161to prije poka\u017ee svoje \u010dudesno otkri\u0107e. Radoznali su se mje\u0161tani okupili oko sjajne kugle postavljaju\u0107i mno\u0161tvo pitanja, poput onoga odakle pastiru kugla i \u0161to ona zna\u010di. Jedan ju je uzeo u ruke, a tada se za\u010duo nje\u017eni glasi\u0107 koji ga je pozivao da izrazi \u017eelju.
\u00bb\u017delim vre\u0107icu zlatnika!\u00ab, re\u010de mje\u0161tanin bez razmi\u0161ljanja.
Istoga \u010dasa susjed mu istrgne kuglu iz ruku i re\u010de: \u00bbJa \u017eelim dvije \u0161krinje dragoga kamenja.
Nakon toga navalili su svi: jedni su tra\u017eili dvorac na mjestu svoje stare ku\u0107e, drugi sobu punu dijamanata, zlatni namje\u0161taj i vre\u0107e bisera. Sve \u017eelje su im se istoga \u010dasa ispunjavala. Stare su se ku\u0107e pretvarale u dvorce sa zlatnim vratima i svatko je imao blaga koliko je htio.
Kako nitko nije \u017eelio lijep perivoj, nestali su vrtovi, livade i stabla, a selo se pretvorilo u tvrdu i sivu stijenu. Pa ipak, nitko toga nije ni opazio, jer su svi bili zauzeti zgrtanjem ste\u010denoga blaga i svi su bili zavidni susjedu uvjereni da je dobio vi\u0161e od drugih. Onaj s vre\u0107om dukata zavidio je susjedu na hrpi sjajnih bisera. Onaj s dvorcem iz bajke bio je zavidan susjedu s vre\u0107om dukata, a njegov susjed, vire\u0107i iz sobe s dijamantima, glasno se tu\u017eio: \u00bbJa bih radije onako luksuzan dvorac: kao \u0161to je onaj tamo!\u00ab
Kad je doletjela roda, prestra\u0161ila se. Njezinu gnijezdu ne bija\u0161e ni traga ni glasa. Nitko joj nije rekao ni rije\u010di, a kamoli za\u017eelio dobrodo\u0161licu.

Manolova \u017eelja<\/em>
<\/strong>Ljudi su postali zlobni. Nitko ni s kim vi\u0161e nije razgovarao. Kako nije bilo vrtova, djeca se nisu imala gdje igrati, dosa\u0111ivala su se i tu\u017eno tumarala uokolo.
Jedino su Manolo i njegova obitelj bili sretni.
Znati\u017eeljni susjedi su se pitali: \u0161to je po\u017eelio Manolo kad je jo\u0161 uvijek dobre volje, svira frulu i napasa stado koza na okolnim bre\u017euljcima?
Manolo je prestao dolaziti u selo. Ondje nitko nikomu nije \u017eelio biti prijatelj. Svi su se zatvarali u svoje dvorce, brojili zlatnike i drugo blago.
Do sela je svake ve\u010deri dopirao skladan zvuk Manolove frule i to je diralo srca nekih ljudi.
Djeca vi\u0161e nisu mogla izdr\u017eati. Okupila su se i odlu\u010dila po\u0107i Manolu da mu vrate njegovu \u010darobnu kuglu i ka\u017eu kako je \u017eivot u selu postao nepodno\u0161ljiv.
\u00bbNekad smo se u selu mogli igrati po cijele dane\u00ab, rekli su Manolu i upitali ga: \u00bbZa\u0161to vi\u0161e nije onako kako je prije bilo?\u00ab
\u00bbImamo nove ku\u0107e i ni\u0161ta nam je manjka. Za\u0161to onda nismo sretni kao prije?\u00ab pitali su Manola i neki roditelji koji su slijedili svoju djecu.
\u00bbNi roda vi\u0161e ne dolazi, to bi mogao biti lo\u0161 znak!\u00ab potu\u017eio se jedan dje\u010dak.
Na kraju su svi Manolu postavili isto pitanje: \u00bb\u0160to si ti za\u017eelio od \u010dudesne kugle kad si ostao tako sretan i uvijek dobre volje?\u00ab
\u00bbOh, pa ja se jo\u0161 nisam dosjetio \u0161to da po\u017eelim\u00ab, objasnio im je smije\u0161e\u0107i se. \u00bbNo ako \u017eelite da sve opet bude kao \u0161to je bilo prije, mogu upravo to po\u017eeljeti\u00ab, ponudio je velikodu\u0161no.
\u00bb\u017deljeli bismo da sve bude kako je bilo!\u00ab, povika\u0161e djeca u jedan glas.
Manolo uze kuglu u ruke i po\u010dne je vrtjeti. Zatvorio je o\u010di i svim srcem za\u017eelio da selo i \u017eivot u njemu budu kakvi su nekad bili. Djeca i roditelji potr\u010da\u0161e u selo i na\u0111o\u0161e svoje stare ku\u0107e u rascvjetalim vrtovima. Nestali su zlatni dvorci i druge dragocjenosti. U dvori\u0161tima su se okupljali susjedi i razgovarali o svemu \u0161to su pro\u017eivjeli. Na krovu je roda popravljala staro gnijezdo. Ljudi su opet postali radosni i pjevu\u0161e\u0107i stare pjesmice odlazili u polja. Uve\u010der bi selom odjekivale melodije iz Manolove frule, a djeca bi usnula sanjaju\u0107i kako lete nebom visoko, prema zvijezdama.<\/p>\n\n\n\n

Bruno Ferrero<\/em>

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U malenom selu koje se smjestilo na samom vrhu brda \u017eivjeli su sretni i zadovoljni ljudi.Po prostranim dvori\u0161tima i uz putove igrala su se djeca. Odrasli su radili pjevu\u0161e\u0107i ili u vedru razgovoru.Roda je svake godine dolazila u svoje gnijezda na vrhu najvi\u0161eg krova.\u00bbOna donosi sre\u0107u\u00ab, govorili su ljudi.U ku\u0107ici nedaleko od sela stanovao je … Nastavi \u010ditati \u010carobna kugla<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":2033,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11],"tags":[],"class_list":["post-2030","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2030","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2030"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2030\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2037,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2030\/revisions\/2037"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2033"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2030"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2030"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/vjeronauk.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2030"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}