Riječ “Amen” potječe iz hebrejskoga a znači “tako je!” ili “tako neka bude!” ili još kraće “da!”. Ona nas tako podsjeća na riječ i prihvaćanje kojim je počelo naše spasenje kada je Djevica Marija kazala anđelu blagovjesniku: “Neka mi bude po riječi tvojoj” (Lk 1,38).
Svojim amen kažemo svoj da na cijelo Vjerovanje. Prihvaćamo Boga kao temeljnu stvarnost svoga života. Prihvaćamo Isusa Krista kao svoga Učitelja i Spasitelja. Dobivamo od njega dar Duha Svetoga. On nas okuplja u Crkvu katoličku da živimo kao Božji sinovi i braća među sobom.
Svojim amen ne kažemo samo “tako je!” nego i svoj: “tako neka bude!”. Izražavamo spremnost da pođemo na Božje djelo. Bog je po svom Sinu Isusu Kristu otpočeo veliki preobražaj svijeta. I mi želimo da u tom sudjelujemo svim srcem i svom dušom. To je naša čast i naša zadaća da kao Isusovi vjernici gradimo bolji svijet sa svim ljudima dobre volje. Željeli bismo da naše vjerovanje postane djelovanje.
Naš amen na kraju Vjerovanja izriče ono isto što i prva riječ vjerujem. U misterij Božje ljubavi i dobrote, koja nam se očituje osobito u Isusu Kristu, vjerujemo iz dubine srca, čitavim bićem i životom, premda nikada nećemo moći shvatiti ni izraziti svu dubinu božanske stvarnosti u koju vjerujemo.