Arhiva kategorije: Priče

Pastirova tajna

Odgovori

Neki je čovjek živio neprestano s crnim oblacima na duši. Nije vjerovao u dobrotu, osobito u Božju dobrotu i ljubav.
Jednoga dana dok je, zadubljen u svoje crne slutnje tumarao brdima iznad sela, susretne pastira.
Pastir, dobar čovjek bistra oka, osjeti strančevo očajničko raspoloženje i upita:
“Što te toliko muči, prijatelju?”
“Neizmjerno sam usamljen.”
“Ja sam također sam, ali nisam tužan.”
“Možda zato što je Bog s tobom…”
“Pogodio si.”
“Ja, naprotiv, nemam Boga, ne mogu vjerovati u njegovu ljubav. Kako Bog može voljeti ljude svakog pojedinog? Kako je moguće da mene voli?”
“Vidiš li ono naše selo u dolini?”, upita pastir. “Vidiš svaku kuću, zar ne? Vidiš li prozore svake kuće?”
“Vidim”.
“Onda nemoj očajavati! Sunce je jedno, pa ipak ono obasja svaki prozor u gradu, i onaj najmanji skriveni prozor tijekom dana ono obasja. Možda si ti očajan zato što ti je prozor zatvoren?”

Veseli pastir

Odgovori

Jednog vedrog proljetnog jutra neki je veseli pastir u dolini između bregovitih šuma pasao ovce. Seoski Knez, koji je u blizini bio u lovu na divljač, ugledao ga je, pozvao ga k sebi i upitao ga: »Zašto si ti uvijek tako veseo?«
Mladić nije poznavao Kneza i rekao je: »Zašto ne bih bio veseo? Naš gospodin Knez nije ništa bogatiji od mene.«
»Tako?«, reče Knez »daj da čujem šta ti to sve imaš!«
Mladić mu reče: »Imam sunce na plavom nebu koje jednako veselo sija meni kao i Knezu i bregovi se jednako tako lijepo zelene za mene kao i njega. Svoje ruke ne bih dao ni za što na svijetu. Svoje oči ne bih mijenjao ni za cijelo blago u kneževoj riznici. Uostalom imam sve što si želim; jer ja ne želim više nego što mi je potrebno. Svakog se dana do sita najedem, imam odjeću da se pristojno obučem. Za svoj rad dobijem godišnje toliko da s tim mogu izaći na kraj. Da li bi vi mogli reći da Knez ima više?«
Knez mu se na to dao prepoznati i rekao: »Ti imaš pravo i možeš reći da ti je sam Knez dao za pravo. Ostani uvijek tako sretan.«

Propovijed u kaminu

Odgovori

Jedan župljanin prestao je ići u crkvu. Ranije je svake nedjelje odlazio na Svetu misu.  Vrijeme je prolazilo i svećenik je odluči posjetiti ga.

Došao je u njegov dom; vrata su bila otvorena i svećenik je ušao. Bivši župljanin je sjedio sam pored kamina. Ugledavši svećenika, klimnu glavom u znak pozdrava i rukom mu pokaza mjesto da sjedne. Smjestivši se udobno, svećenik poče promatrati divnu igru plamenova u kaminu. Šutjeli su obojica.

Nakon nekoliko minuta svećenik iznenada ustade, uze kliješta i sa njima dohvati jedan plameni ugarak, te ga stavi u stranu, daleko od jedinstvene vatre. Zatim ponovo sjede. Šutnja potraja.

U međuvremenu, izdvojeni ugarak prestao je plamtjeti, snaga mu je jenjavala i uskoro postade hladan i crn. Svećenik ustade ponovo i kliještima vrati ugašeni ugarak u vatru. Trenutak kasnije, on je ponovo počeo gorjeti zajedno sa drugima.

Ostavljajući kliješta, svećenik u tišini krenu prema vratima, kad na pragu začuje njegove riječi:
– Hvala za posjet i propovijed u kaminu. U nedjelju ću sigurno doći.