U betlehemskoj okolici živio je opasan vuk. Pastiri su ga se jako bojali, pa su po cijele noći bdjeli nad svojim stadima ne bi li ih zaštitili. Čak su i straže postavljali. Vuk je bio sve gladniji, lukaviji i srditiji.
Jedne je noći odjednom zasjalo nebo i začula se divna pjesma. U pastirskim poljima nastao je metež pomiješan s anđeoskom pjesmom koja je posvuda odjekivala. Rodilo se dijete, mališan, dojenče, mrvica.
Vuku bijaše čudno zašto su oni prosti pastiri požurili da vide to dijete.
»Koliko strke oko jednoga maloga ljudskog stvorenja«, pomisli vuk, ali je radoznao, a k tomu i jako gladan, slijedio mnoštvo šuljajući se pod sjenkama okolnih grmova. Kad je vidio da ulaze u zapuštenu štalu, zaustavio se podalje i na sigurnome. Pastiri su donosili darove, pozdravljali muškarca i ženu, a pred djetetom se duboko poklanjali. Iz polutame su sjale vučje oči i zubi, čekao je on svoju zgodu. Muškarac i žena bili su umorni, jer su bili iznenađeni tolikim posjetima, pa su ubrzo zadrijemali i zaspali.
»Baš dobro«, pomisli vuk. »Počet ću od djeteta.« Prišuljao se štali, a onda potiho kliznuo unutra. Nitko ga nije opazio, osjetilo ga je jedino dijete. Širom je otvorilo svoje velike oči i promatralo mršavu njušku kako se korak po korak oprezno ali nemilosrdno približava. Vuk je iskesio zube iza kojih se nazirao crveni jezik. Oči su mu bile dvije zastrašujuće rupe. No, začudo, dijete se uopće nije uplašilo.
»Uskoro ću imati dobar zalogaj«, pomisli vuk i dijete je već osjećalo njegov topli dah. Vuk se pripremao za odlučujući napad na laki plijen i vilice su mu se postavile za prvi ugriz.
Toga je časa slabašna djetetova ručica poput nježna cvijeta pomilovala vučju njušku s puno ljubavi. Vuk je prvi put u životu doživio da netko pomiluje njegovu kuštravu i raščupanu dlaku. Nakon toga je čuo riječi koje također nikad prije nije čuo. Dijete je reklo: »Volim te, vuče.« Istoga časa usred mračne betlehemske štalice dogodilo se nešto nevjerojatno. Vučja koža se raspukla po sredini i spala s njega kao staro odijelo. Umjesto vuka pojavio se pravi čovjek od krvi i mesa. Čovjek je pao na koljena i poljubio djetetovu ruku, zatim je tiho molio.
Nakon toga je iz vuka nastali čovjek izašao iz štale ponosno uzdignute glave. Pošao je u svijet da svima navijesti: »Rođeno je božansko dijete koje vam može podariti istinsku slobodu! Došao je Mesija! On će vas preobraziti!«
Bruno Ferrero