Bog naprti Istinu proroku na leđa i reče: »Ako želiš naći Tajnu, moraš nositi Istinu na leđima. Kada se umoriš, sjedni i odmori se, ali je nikada ne skidaj bez obzira koliko ti bila teška. Ne slušaj što ti drugi govore. Sve dok je nosiš, vidjet ćeš put!«
Kad nakon mnogo godina prorok dođe na kraj svijeta, iscrpljen sjede i požali se Bogu. »Nosio sam Istinu po cijelome svijetu i tražio Tajnu. Svi su mi govorili da se odreknem Istine, jer Tajna ne postoji. Htjeli su da budem poput njih, da živim bez ljubavi i vjere, da lažem, varam i kradem.
Shvatio sam da Istinu nitko ne cijeni, draža im je laž. Najveće budale i pokvarenjaci žive bolje od onoga koji nosi Istinu. Mnogi su mi se smijali i rugali se, neki su me pljuvali i tukli. Nisu mi htjeli pružiti ni komad kruha! Ništa nisam stekao i nitko me nije htio. Ostao sam sam…sve radi Istine.
Ipak, moju vjeru nisu mogli slomiti. Nikad nisam pristao na ništavilo i laž. Vjerovao sam u Tebe i slijedio svoj put. Vjerovao sam u Tajnu. Ali, evo, sve je uzalud. Srušio sam se pod teretom Istine, došao i na kraj svijeta, a Tajnu nisam našao!«
»Nije uzalud!« – odgovori Bog. »Vrijedilo je. Išao si svijetom i donosio Istinu. U tome je Tajna!