O zdravo Ti
stvorenja svih
zagonetko u tijelu,
na koju Bog
iz srce svog
milotu sasu cijelu!
Ko rajski dan
i Višnjeg san
neokaljano lijepa,
Tko vrijedan je
visine te
ko majci da Ti tepa?
O njivo Ti
što obrodi
tek jednim punim klasom!
O lozo Ti,
što dozori
tek jednim grozdom – Spasom!
A ljudski duh
tog klas kruh
već vjekovima ije,
a cio svijet
sok žaran, svet
sa grozda Tvoga pije!
Za grešne nas
k svom Čedu glas
i nježnu diži ruku,
a Marijin
i Božji Sin
oprostit svom će puku.
Bud’ lahor lak
i sunčan zrak
u žegu nam i tmuše:
kad prođe san,
pred vječni dan,
tad zovni naše duše.
Milan Pavelić