O, Bože čuvaj netaknuto dijete
i svaki korak milosno mu prati,
budi mu otac i budi mu mati
i na njeg’ spusti svoje ruke svete.
Nek’ bistre oči njegove se čude
ljepoti što nam pruža kratka sreća,
a teret koji čeka ga, nek’ bude
bez teške tuge za njegova pleća.
I kad već mora spoznati što nude
u iskušenju gorkih dana glasi,
nek’ i to, Bože, što kasnije bude,
Za zrela ljeta san djetinjstva spasi.
I dok nam nemir, mrak i sumnje prijete,
od tuge čuvaj netaknuto dijete!
Ante Jakšić