Jedan župljanin prestao je ići u crkvu. Ranije je svake nedjelje odlazio na Svetu misu.  Vrijeme je prolazilo i svećenik je odluči posjetiti ga.

Došao je u njegov dom; vrata su bila otvorena i svećenik je ušao. Bivši župljanin je sjedio sam pored kamina. Ugledavši svećenika, klimnu glavom u znak pozdrava i rukom mu pokaza mjesto da sjedne. Smjestivši se udobno, svećenik poče promatrati divnu igru plamenova u kaminu. Šutjeli su obojica.

Nakon nekoliko minuta svećenik iznenada ustade, uze kliješta i sa njima dohvati jedan plameni ugarak, te ga stavi u stranu, daleko od jedinstvene vatre. Zatim ponovo sjede. Šutnja potraja.

U međuvremenu, izdvojeni ugarak prestao je plamtjeti, snaga mu je jenjavala i uskoro postade hladan i crn. Svećenik ustade ponovo i kliještima vrati ugašeni ugarak u vatru. Trenutak kasnije, on je ponovo počeo gorjeti zajedno sa drugima.

Ostavljajući kliješta, svećenik u tišini krenu prema vratima, kad na pragu začuje njegove riječi:
– Hvala za posjet i propovijed u kaminu. U nedjelju ću sigurno doći.