Dobročinstva koja ništa ne stoje,
ali su dragocjena u Božjiim očima:
Vedro lice u sivilu svakidašnjice.
Suzdržana šutnja kad zamijetimo tuđu pogrešku.
Riječ priznanja za uspješno djelo suradnika.
Sitna usluga onom koji nas je ponizio.
Pošalica za Božje miljenike, djecu.
Topao stisak ruke tužnome.
Strpljiv razgovor s nestrpljivima i dosadnima.
Pogled razumijevanja za čovjeka koji nosi skrivenu patnju.
Prijateljski pozdrav malom čovjeku.
Priznanje vlastitih slabosti.
Velikodušno priznanje vlastite krivice.
Alfons Höfer