Istino!
Svjetlo srca moga!
Izgubio sam se u zemaljštini
i sam sebi postao tama.
Zalutao sam
i sjetio se tebe.
Iza sebe sam čuo tvoj glas
koji me zvao da se vratim,
ali jedva sam ga mogao čuti
od buke i nemira.
Pa ipak, evo me!
Vraćam se tvom izvoru
vruć kao vatra, i bez daha.
Neka mi nitko ne brani.
Pit ću iz izvora
i tako svoj život spasiti.
Ja ne želim biti svoj život.
Sam od sebe živio sam naopako,
sebi sam smrt postao.
A sad sam oživio u tebi.
Govori mi,
govori, Gospodine.
Augustin