Kako da prijeđem tminu svoga tijela,
što kao teška zavjesa se diže
pred okom mojim! Da Ti budem bliže,
svoj pogled svrni na me sa Raspela!
Umor je pao na sve ljudsko, što je
nudilo sreću i opojne draži,
a sada evo put do Tebe traži
praznine puno bolno srce moje.
I željan svjetla i utjehe blage,
svoj život pružam milosnoj ti ruci
da iz nje primim vjeru nove snage,
Da ona Tvojoj privede me luci.
Jer duša bolna od svagdanjih laži,
iz Tvoje ruke ozdravljenje traži.
Ante Jakšić