Potrebni su nam svećenici,
odgojeni po tvome primjeru.
Ne želimo činovnike
ni prigodne svećenike.
Želimo naprotiv revne svećenike,
koji će nam Tebe donositi
iskreno, širokogrudno, bez straha.
Želimo svećenike
s punim radnim vremenom,
koji će nam posvećivati hostije,
a osobito one koji će duše
pretvarati u Tebe;
svećenike koji bolje govore
životom nego jezikom i spisima;
svećenike koji više od akademskih titula
pokazuju svetost,
svećenike koji su nam rado na raspolaganju,
koji se brinu za svoje dostojanstvo.
Dobro znaš, Gospodine,
da se čovjek s ulice ne razlikuje
od ljudi tvojega vremena:
još je uvijek gladan, još je uvijek žedan
Tebe i samo ga Ti možeš zadovoljiti.
Gospodine, daj svećenike
koji su prepuni Tebe.
Samo to nam je potrebno.
Oprosti mi što sam bezobziran:
zadrži za sebe učene svećenike,
specijalizirane, blagoglagoljive;
zadrži za sebe svećenike
koji znaju spremati formulare,
ankete, istraživanja.
Dosta su nam, Gospodine,
svećenici otvorena srca,
probodenih ruku i jasnog pogleda.
Tražimo svećenike koji znaju
bolje moliti nego organizirati;
svećenike koji znaju razgovarati s Tobom,
jer su ljudi na sigurnome
kada svećenik moli.
Skoro sam zaboravio:
daj da budemo dostojni
takvih svećenika.
(iz: Naš vestnik, Trst, VI.-VII. 2009.)